Prosječna porodica u Bosni i Hercegovini nakon svake sedmične nabavke hrane ostane šokirana. Teško je shvatiti kako je hrana toliko skupa, uzimajući u obzir životni standard i mjesečna primanja radnika.

Prema istraživanjima, Bosna i Hercegovina je najsiromašnija zemlja u Evropi, broj nezaposlenih skoro da se izjednačio sa brojem zaposlenih, penzioneri i mnogi radnici preživljavaju s minimalnim primanjima, ali uprkos tome, građani na hranu i bezalkoholna pića troše više nego stanovnici mnogih zemalja članica Evropske unije.

Prema posljednjim statističkim podacima (januar), prosječna plata u Bosni i Hercegovini iznosi 1.508 KM, broj zaposlenih je 860.041, a više od 50 posto zaposlenih prima platu manju od tog prosjeka!

U istom mjesecu, januaru, sindikalna potrošačka korpa, koju je izračunao Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, iznosila je 3.149,80 KM i bila je veća od prosječne plate za 1.641,80 KM.

Samo za prehranu, navodi Sindikat, izdvaja se 44,49 posto ukupnih primanja!

Za usporedbu, prije 15 godina – 2009. godine, prosječna plata je prema podacima Agencije za statistiku BiH iznosila 790 KM, dok je u istom tom periodu potrošačka korpa bila 1.396 KM. To znači da je do januara ove godine plata porasla za 718 KM, a potrošačka korpa za čak 1.753,80 KM!

Zanimljive podatke za Hrvatsku i Evropsku uniju objavio je portal Index.hr.

Kako navode, u Hrvatskoj se na hranu troši više nego u ostatku EU.

Tačnije, u bogatijim zemljama se na hranu troši više u apsolutnim iznosima, ali ona zauzima manji dio ukupnih troškova kućanstava.

Index.hr je objavio i zanimljiv pregled izdvajanja novca za hranu u bivšoj zajedničkoj državi.

Došli su do zaključka da se, uspoređujući današnji udio troškova hrane u ukupnim troškovima kućanstava s prethodnim desetljećima, može zaključiti da je danas životni standard u Hrvatskoj veći nego što je ikada bio u historiji (kao i u većini svijeta), a isto se može zaključiti i za Bosnu i Hercegovinu.

Sa sigurnošću se može tvrditi, navode, da to vrijedi za devedesete godine. Ali za ranija desetljeća to je teže precizno odrediti jer Eurostat vodi podatke za Hrvatsku tek od 1995. godine.

Iako podaci nisu potpuno usporedivi zbog razlika u metodologiji izračuna i prikupljanja podataka, mogu se koristiti podaci iz Statističkog godišnjaka Jugoslavije 1918. – 1987.

Prema podacima Saveznog zavoda za statistiku Jugoslavije, 1963. godine domaćinstva na prostoru Hrvatske su 45,1 posto svojih troškova izdvajala za prehranu (tada nazivanu “ishrana”), dok je za Bosnu i Hercegovinu taj procenat bio gotovo 50 posto, tačnije 49,6 posto.

Dok je ekonomski uzlet Jugoslavije tokom šezdesetih godina bio vidljiv u Hrvatskoj, gdje su domaćinstva 1973. godine za ishranu izdvajala 37,2 posto troškova, u Bosni i Hercegovini taj pad nije bio toliko izražen – izdvajanja za hranu su i dalje bila visoka i iznosila su 43,3 posto.

Također je bila vidljiva stagnacija druge polovine sedamdesetih i kriza početkom osamdesetih (1982. godine Jugoslavija je de facto bankrotirala), jer je udio troškova za prehranu u ukupnim troškovima puno sporije opadao. Tako je 1983. godine domaćinstvo u Hrvatskoj izdvajalo za ishranu 36,4 posto, dok je domaćinstvo u Bosni i Hercegovini izdvajalo 42,04 posto.

Tokom cijelih osamdesetih godina kriza je trajala, pa je do 1987. godine udio troškova za hranu u Hrvatskoj čak porastao na 37,3 posto, a u Bosni i Hercegovini na 44,7 posto.

Na kraju treba napomenuti da su za hranu više od Bosne i Hercegovine trošili samo stanovnici Crne Gore i SAP Kosova.