U pozadini prošlosedmičnog dogovora ministara vanjskih poslova Mađarske i Srbije stoji MOL-ov plan koji može biti iskorišten kao snažno oružje u borbi za povoljnije uslove ugovora o transportu sirove nafte kroz JANAF-ov naftovod

„Prošlosedmična najava mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Szijjárta i ministarke energetike Srbije Dubravke Đedović-Handanović da Mađarska i Srbija pripremaju sve za početak izgradnje zajedničkog naftovoda mogla bi biti iskorištena kao snažno MOL-ovo oružje u borbi za povoljnije uslove ugovora o transportu sirove nafte JANAF-ovim naftovodom prema Mađarskoj“, kategorično tvrdi izvor Nacionala dobro upućen u dešavanja u naftnom sektoru Hrvatske i regiona. Konkretno, on navodi da je odluka o izgradnji naftovoda u potpunosti politička i da nema nikakve veze s ekonomskim interesima Mađarske, te da je MOL, kojim rukovodi Zsolt Hernádi, a iza kojeg stoji mađarski politički vrh na čelu s premijerom Viktorom Orbanom, iskoristio Srbiju i njen trenutno nezavidan položaj na ivici američkih sankcija – koje prijete obustavom dotoka nafte preko Hrvatske – kako bi ucjenjivao JANAF i zahtijevao značajno niže tarife transporta u budućim ugovorima, piše u svojoj analizi zagrebački Nacional.

S ovakvom ocjenom slaže se i naftni konsultant Ivo Peroš. „Dogovor Mađarske i Srbije o izgradnji naftovoda strateški je i poslovno potpuno logičan. Ovim će obje strane imati izuzetno jaku pregovaračku poziciju u odnosu na JANAF, koji bi u ovakvoj situaciji, ukoliko se ovaj dogovor zaista realizira, mogao biti gubitnik, jer je NIS jedan od najvećih zakupaca JANAF-ovih kapaciteta za transport“, smatra Peroš. Osim toga, novi naftovod dodatno će vezati Srbiju za Mađarsku i Rusiju, gurajući je u energetsku zavisnost od ruske nafte, što je takođe politički interes i Mađarske i Rusije. Naime, novi mađarsko-srpski naftovod, ukoliko bude izgrađen, postat će dio šireg transportnog sistema koji će Srbiju, preko MOL-ove rafinerije u Százhalombatti, povezati s ruskim naftovodom Družba, preko kojeg Mađarska i danas uvozi jeftiniju naftu iz Rusije.

‘JANAF je u ovakvoj situaciji, realizira li se doista ovaj dogovor, mogući gubitnik jer je NIS jedan od najvećih zakupaca JANAF-ovih transportnih kapaciteta’, kaže Ivo Peroš, Foto: Saša Zinaja/NFoto

Mađarski MOL i slovačka naftna kompanija Slovnaft, koja posluje u sastavu MOL Grupe, krajem februara ove godine objavili su saopštenje u kojem izražavaju nezadovoljstvo ugovorom o transportu 2,1 milion tona sirove nafte, potpisanim početkom ove godine s JANAF-om, za koji tvrde da je zaključen samo na godinu dana, do kraja 2025, i to, kako navode, po znatno višim cijenama od uobičajenih evropskih tarifa u ovom sektoru. „MOL Grupa smatra da bi višegodišnji sporazum bolje osigurao sigurnost snabdijevanja u regiji. Visoke tarife transporta određene potpisanim ugovorom sigurno neće pomoći u obuzdavanju cijena energenata“, navedeno je u saopštenju od 26. februara. No već dan kasnije JANAF je oštro reagovao na MOL-ove tvrdnje, istakavši da je MOL-u ponuđen izbor između jednogodišnjeg i višegodišnjeg ugovora, te da su MOL-ovi predstavnici sami izabrali prvu opciju.

Izgradnja naftovoda dužine 123 kilometra od Novog Sada do Algyőa trebala bi započeti već krajem ove ili najkasnije početkom naredne godine, a završetak se planira za 2028.

Ako se ova odluka MOL-a stavi u kontekst upravo najavljenog naftovoda između Mađarske i Srbije, koji bi – prema riječima ministra Szijjárta i ministarke Đedović-Handanović – trebao početi s izgradnjom već krajem ove godine, jasno je zašto je MOL insistirao na jednogodišnjem ugovoru i kakvo oružje mađarska kompanija kao jedan od većih zakupaca JANAF-ovih kapaciteta drži u rukama u budućim pregovorima o cijenama. Ipak, izvor Nacionala upozorava da, bez obzira na trenutno lošu poziciju JANAF-a, Mađarska i Srbija prešućuju činjenicu da naftovod Družba djelomično prolazi kroz Ukrajinu i da bi jedna sabotaža mogla zaustaviti dotok nafte tim pravcem. „Zato ni Srbiji ni Mađarskoj ne bi bilo ni politički ni ekonomski mudro da trajno okrenu leđa JANAF-u i oslanjaju se isključivo na ruski naftovod“, naglasio je sagovornik.

Nacional je zatražio komentar najave izgradnje mađarsko-srpskog naftovoda i od Uprave JANAF-a, na čijem je čelu Stjepan Adanić. Pitali su kako će taj projekat uticati na poslovanje JANAF-a i da li bi hrvatska transportna kompanija, u slučaju gubitka NIS-a i MOL-a kao ključnih zakupaca, mogla nadoknaditi gubitke. Iz JANAF-a je stigao vrlo kratak i uopćen odgovor: „Ističemo kako JANAF kotira na Zagrebačkoj burzi te u skladu s tim sve potencijalno cjenovno osjetljive informacije i ostale informacije vezane za poslovanje objavljuje isključivo temeljem odredbi Zakona o tržištu kapitala i regulatora tržišta kapitala.“

Na čelu Uprave JANAF-a je Stjepan Adanić, a iz te kompanije nisu željeli komentirati najave o gradnji naftovoda između Mađarske i Srbije i kako bi on utjecao na njeno poslovanje, Foto: Josip Regovic/Pixell

Hrvatski ministar privrede iz redova Domovinskog pokreta Ante Šušnjar krajem marta je potvrdio da je Hrvatska uputila Srbiji prijedlog da JANAF uđe u vlasničku strukturu Gazpromovog NIS-a. Tada je objasnio da je Hrvatska to učinila prvenstveno kako bi zaštitila interese JANAF-a i izrazio uvjerenje da bi takva saradnja mogla funkcionisati s obzirom na „međusobnu ekonomsku oslonjenost ta dva subjekta“. Istakao je i da JANAF nema pretenzije postati dominantniji partner, jer hrvatska kompanija nema interesa ulaziti na maloprodajno tržište Srbije. Još jedan neimenovani izvor Nacionala, dobro upućen u poslovanje naftnih kompanija, komentarisao je Šušnjarovu izjavu rekavši da je ministar samo pokazao da zaista ne zna ništa o energetskoj politici, niti se razumije u poslovanje energetskih kompanija, iako su one u okviru njegovog resora – a ništa bolje ne stoji ni s razumijevanjem politike.

„Prije svega, poslovni interes svake kompanije jeste da maksimalno smanji troškove poslovanja. To znači da je NIS-u u interesu da ugovori što niže troškove transporta nafte do rafinerije u Pančevu kako bi umanjio ulazne troškove. Transportnim kompanijama – a JANAF je jedna od njih – cilj je ostvariti što veći profit putem transportnih tarifa. Dakle, potpuno je jasno da nema nikakve poslovne logike da transportna kompanija postane suvlasnik jedne naftne kompanije, jer su njihovi poslovni ciljevi dijametralno suprotni i niko razuman tako nešto ne bi prihvatio. Osim toga, Šušnjar je ovim prijedlogom pokazao i da ne razumije osnovne principe političkog djelovanja. Takav prijedlog, u trenutku kada su politički odnosi između Srbije – koja je izrazito proruski orijentisana – i Hrvatske na vrlo niskom nivou, i u vremenu kada Srbija upućuje salve optužbi na račun Hrvatske, tvrdeći da radi na rušenju Vučićevog režima, a onda očekivati da Beograd prihvati ponudu jedne državne hrvatske kompanije da otkupi udio u srpskoj firmi – to može predložiti samo potpuni politički diletant“, oštro je objasnio izvor Nacionala.

Dogovor Mađarske i Srbije o izgradnji naftovoda strateški je i poslovno potpuno razumljiv dogovor. Time će obje strane imati izuzetno jaku pregovaračku polugu u odnosu na JANAF, smatra Ivo Peroš.

Vijest o skorom početku izgradnje naftovoda između Mađarske i Srbije objavili su sredinom prošle sedmice srbijanski mediji, pozivajući se na sastanak mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Szijjárta i srbijanske ministrice energetike Dubravke Đedović-Handanović, održan prošle srijede u Beogradu. Na tom su sastanku Szijjártó i Đedović-Handanović objavili da je mađarska strana već završila studiju izvodljivosti, dok je Srbija izvršila potrebne izmjene prostornih planova na područjima kroz koja će naftovod prolaziti, te najavila početak procesa izdavanja lokacijske dozvole kako bi projekat što prije ušao u fazu realizacije. Prema izjavama dvoje političara, izgradnja naftovoda dužine 123 kilometra, od Novog Sada do Algyőa, trebala bi započeti već do kraja ove, ili najkasnije početkom naredne – 2026. godine, a planirani završetak predviđen je za 2028.

MOL-u je na čelu Zsolt Hernádi i iza njega stoji i mađarski politički vrh s Orbánom koji su iskoristili Srbiju i njen nezavidni položaj na rubu američkih sankcija, Foto: Boris Scitar/Pixell

Ovaj projekat je samo dio budućeg naftovoda dužine 190 kilometara i vrijednog preko 300 miliona eura, koji bi trebao povezivati Algyő – gdje MOL ima nekoliko svojih energetskih postrojenja – s MOL-ovom rafinerijom u Százhalombatti južno od Budimpešte. Time bi Srbija dobila direktan pristup ruskom naftovodu Družba, iz kojeg Mađarska i dalje uvozi rusku naftu zahvaljujući izuzeću iz evropskih sankcija koje je uspjela ispregovarati s Evropskom unijom. Rok izuzeća za Mađarsku i Slovačku odavno je istekao, krajem 2023. godine. A s obzirom na to da mađarski premijer Viktor Orban, koji godinama „ratuje“ s EU i ne skriva svoje veze s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, jasno daje do znanja da se ne namjerava odreći Družbe i jeftine ruske nafte – očito je da Srbija, izgradnjom novog naftovoda ka Mađarskoj, također računa na rusku naftu.

Naime, planirani kapacitet budućeg mađarsko-srbijanskog naftovoda iznosi oko 4,5 miliona tona sirove nafte godišnje, što odgovara godišnjim prerađivačkim kapacitetima NIS-ove rafinerije u Pančevu, koja je u većinskom vlasništvu ruskih kompanija Gazpromnjeft i Gazprom, te bi u potpunosti zadovoljilo potrebe tržišta Srbije.

Vrlo je vjerovatno da Bruxelles neće blagonaklono gledati na odluku Srbije da se politički i energetski okrene od Evropske unije ka jačanju veza s Mađarskom i Rusijom – podsjetimo se samo nedavnog sporazuma o strateškoj i vojnoj saradnji između dvije zemlje, koji su Vučić i Orban potpisali 2. aprila – prvenstveno zbog činjenice da Beograd deklarativno potvrđuje svoju posvećenost evropskom putu i izražava interes za članstvo u EU, dok se u praksi ponaša suprotno. No, mnogo važniji bi mogao biti odgovor SAD-a i predsjednika Donalda Trumpa na ponašanje Beograda. Srbija je već sada žrtva Trumpove odluke o uvođenju visokih carinskih stopa od čak 37 posto. Koliko je vjerovatno da američki OFAC (Ured za kontrolu strane imovine), nakon dva produženja dozvole JANAF-u za transport nafte NIS-u, treći put odbije dati odobrenje i uvede sankcije Srbiji upravo zbog Vučićevog zaokreta ka istoku?

„Još je vrlo nezahvalno prognozirati takav razvoj događaja. Mnogo toga zavisit će od toga hoće li se Trump uspjeti dogovoriti s Putinom o prekidu vatre u Ukrajini. Od tog dogovora zavisit će i Trumpov stav prema Rusiji, a iz toga će proisteći i odluka američke administracije hoće li Srbiji nametnuti sankcije ili ne. A Vučić tu neizvjesnost koristi kako bi za sebe izvukao što bolju poziciju“, tvrdi izvor Nacionala. Da li će se Vučiću ovakvo balansiranje u jednom trenutku obiti o glavu – ostaje da se vidi, dodaje on.

ALEKSANDAR VUČIĆ JE PREKO MAĐARSKE svoju energetsku budućnost odlučio vezati za Rusiju, a ta bi činjenica mogla izazvati neočekivan odgovor Trumpove administracije.

Nacional je još sredinom januara objavio informaciju prema kojoj je Srbija diplomatskim kanalima tražila rješenje u slučaju da SAD ustraje na uvođenju sankcija zbog toga što je većinski vlasnik srpske naftne industrije ruski Gazpromnjeft – kompanija koja se nalazi na listi sankcionisanih firmi koje je odlazeća Bidenova administracija pokušala izolovati. Iako srpska strana to nerado priznaje, upravo je hrvatska diplomatija najzaslužnija za to što je američki OFAC (Office of Foreign Assets Control) Naftnoj industriji Srbije (NIS) u dva navrata – prvi put krajem februara ove godine, a drugi put 29. marta – produžio važenje odgode američkih sankcija za po 30 dana, čime NIS-u nije zabranjen uvoz nafte JANAF-ovim naftovodom, uprkos činjenici da je Gazpromnjeft pod američkim sankcijama zbog rata u Ukrajini.

Prema informacijama koje je Nacionalu potvrđeno još u januaru, Srbija je u pokušaju da pronađe rješenje problema angažovala kao lobistu Richarda Grenella, bivšeg američkog ambasadora u Njemačkoj za vrijeme prethodne Trumpove administracije i nekadašnjeg vršioca dužnosti direktora nacionalne obavještajne službe, koji je dobro upoznat sa stanjem na Balkanu.

Hrvatski ministar privrede  Ante Šušnjar krajem marta potvrdio je da je Hrvatska poslala Srbiji prijedlog da JANAF uđe u vlasničku strukturu Gazpromova NIS-a, Foto: Matija Habljak/Pixell

Grenell je, naime, u vrijeme prethodnog Trumpovog mandata bio američki izaslanik za dijalog između Beograda i Prištine, a Trump je krajem decembra prošle godine, prije nego što je zvanično preuzeo dužnost novog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, objavio da je Grenella imenovao svojim “izaslanikom za posebne misije”.

Grenell je još krajem septembra prošle godine, na prijemu “Srbija iza budućnosti” (Serbia Beyond Future), koji je Stalna misija Srbije pri Ujedinjenim nacijama organizovala u New Yorku, izričito naglasio da je “budućnost Srbije uz SAD, a ne uz Kinu i Rusiju”, te da “redovno razgovara s predsjednikom Aleksandrom Vučićem i govori mu da se treba udaljiti od Kine i Rusije i približiti Zapadu i SAD-u”.

Međutim, čini se da Grenellova nastojanja nisu naišla na plodno tlo, jer je Vučić odlučio krenuti suprotnim putem i preko Mađarske svoju energetsku budućnost vezati upravo za Rusiju. Ta činjenica bi mogla izazvati neočekivan odgovor Trumpove administracije.

Da li će Vučićevo okretanje prema Istoku potaknuti Sjedinjene Američke Države da, nakon isteka najnovije 30-dnevne dozvole JANAF-u za produženje prava na snabdijevanje Srbije naftom, aktiviraju odluku o sankcijama – saznat ćemo vrlo brzo.

No, šta god odlučile Mađarska, Srbija i SAD, čini se da će zbog njihovih poteza najviše ispaštati upravo JANAF, kojem i jedna i druga opcija mogu nanijeti štetu.