„Branio sam ga, rekao da ga ne dira…Mislim da me poslušao. Ja nisam bio nadležan nije me morao poslušati, to je reakcija moja normalna…“

Ovim je riječima Nenad Stevandić, predsjednik Narodne Skupštine Republike Srpske i predsjednik stranke Ujedinjena Srpska u Sudu Bosne i Hercegovine (te osoba sa američke „crne liste“, što se uglavnom previđa) u junu prošle godine komentirao video-snimak koji mu je prezentiran. Riječ je bilo o javnosti dobro poznatom materijalu napravljenom u Kotor Varoši u junu 1992. godine. Na njemu se vidi Stevandić koji zajedno sa još  nekoliko naoružanih pripadnika policije upada u bošnjačke kuće u ovoj općini i zlostavlja njihove vlasnike.

STEVANDIĆ NA SUDU, KAO SVJEDOK

Nenad Stevandić je svjedočio u sudskom procesu koji se pred Sudom BiH vodi protiv Boška Peulića, Slobodana Župljanina, Manojla Tepića, Janka Trivića i Nedjeljka Đekanovića optuženim za progone, ubistva, deportacije, zatvaranje, mučenje, silovanje i tjeranje na prinudni rad u Kotor Varoši.

Stevandić, koji je u to vrijeme bio pripadnik rezervnog sastava Službe državne bezbjednosti, kao i član Kriznog štaba Autonomne regije Krajina (ARK) požalio se u sudnici da je taj video snimak prouzrokovao velike probleme njemu i njegovoj porodici.

„Zbog ovih snimaka i komentara, mojoj porodici su prijetili da će ih neko pobiti…radi spinovanja i izmišljanja i dovođenja mene sa bilo kakvim nečovječnostima…Ovo je targetiranje zato što sam predsjednik Skupštine i ovo je dio udruženog zločinačkog poduhvata da nas pokušate kriminalizirati“, kazao je u sudnici Nenad Stevandić.

Krajem prošle nedjelje u sudnici Suda BiH svjedočio je Fikret Skopljak, predratni stanovnik Kotor Varoši, čovjek za kojeg je Stevandić tvrdio da ga je „branio“ i zahtijevao od svog kolege „da ga ne dira“. 

Skopljak je svjedočio na jednom drugom procesu, koji se vodi protiv Danka Kajkuta, komandira Prvog voda Specijalnog odreda Centra službi bezbjednosti Banja Luka optuženog, također, za zločine protiv čovječnosti u Kotor Varoši.

„BRANIO GA“- DO POSLJEDNJEG ZUBA

Evo kako je Skopljak opisao fatalni događaj sa početka rata kada su mu u kuću upali policijski specijalci predvođeni optuženim Dankom Kajkutom.

„Za četvoricom dolaze Danko Kajkut, Nenad Stevandić i Popović i kad su vidjeli da nikoga nema u kući vode me u garažu. Pošto ja nisam imao ključeve, Danko Kajkut me povukao za glavu i onda me dva-tri puta udario šakom iza vrata. Onda je Stevandić rekao: „Nemoj više, ja ću“.

Potom je Skopljak opisao torturu kojoj je bio podvrgnut u svojoj garaži i kako mu je Stevandić „pomagao“.

„Kada je Danko završio, onda je Stevandić preuzeo da me tuče. Između zida i auta od Stevandića sam dobio batine i izbio mi je sedam zuba“.

Dakle, svjedok Fikret Skopljak je onaj nesretnik kojeg su kamere snimile, polugolog i nenaoružanog, dok ga maltretiraju srpski policajci, među kojima je bio i aktuelni predsjednik Narodne Skupštine RS. Ranije je Skopljak za medije kazao da su sa snimka izbrisani dijelovi u kojim se vidi da ga Stevandić udara.  

Istog dana Nenad Stevandić je ponovo odbacio tvrdnje svjedoka i nazvao ih „muslimanskom propagandom“.

Uloga Nenada Stevandića u zločinima u Kotor Varoši pominjana je i u drugim svjedočenjima o ratnim događajima u ovoj općini. Tako je zaštićeni svjedok na suđenju grupi predvođenoj Boškom Peulićem kazao da je odveden u policiju gdje su ga ispitivali Nenad Stevandić i pripadnici specijalne jedinice iz Banja Luke predvođeni kapetanom Zdravkom Samardžijom, kojem se također u Sudu BiH sudi za ratne zločine u toj općini.

U haškoj presudi Stojanu Župljaninu, načelniku CSB Banja Luka, Nenad Stevandić se pominje kao član Udruženog zločinačkog poduhvata zajedno sa Slobodanom Miloševićem, Ratkom Mladićem, Radovanom Karadžićem, Biljanom Plavšić, Radoslavom Brđaninom…Svi pobrojani su (o)suđeni za ratne zločine, sa izuzetkom Stevandića.

Ime Nenada Stevandića pomenuto je u haškoj  presudi Momčilu Krajišniku. On je, konstatirano je, kao član Kriznog štaba Autonomne Republike krajina „nadgledao podjelu oružja iz Kamenice. U augustu 1991. godine Stevandić je pozvao Radovana Karadžića da lično vidi kako se odvija podjela oružja i Karadžić je posjetio Drvar i obišao školu u Kamenici“.

FAVORIT JOVICE I RADOVANA

U školi u Kamenici je, kako stoji u haškoj presudi, bila  uskladištena ogromna količina oružja koje je prethodno Jugoslovenska narodna armija iz Hrvatske prebacila u Bosnu i Hercegovinu gdje je preuzimaju povjerljivi ljudi Srpske demokratske stranke. Jedan od njih bio je i Stevandić (inače rođen u Drvaru).

Iako je za sebe tokom svjedočenja u Sudu BiH tvrdio da je u „povlašteno društvo“ Krizni Štab ARK ušao kao predstavnik „univerziteta“, prije će biti da je Nenad Stevandić taj status stekao kao istaknuti član SDS-a tijesno povezan sa beogradskom službom Državne bezbjednosti. U jednom telefonskom razgovoru iz jeseni 1991. godine on referira Radovanu Karadžiću da je Radoslava Brđanina vodio „na ribanje kod Jovice“, što jasno pokazuje omjer snaga unutar Kriznog štaba ARK. Jovica je, naravno, Stanišić, šef DB-a Srbije, također osuđen u Haagu za ratne zločine.

Iako se ime Nenada Stevandića veže  i za druge zločine i progone u Bosanskoj Krajini gdje je jedinica SOS na čijem je bio čelu sijala nasilje i strah nad nesrpskim civilima (famozni „crveni kombi“ koji je sijao strah po Banjoj Luci),  ovdje smo se ograničili na njegovu ulogu u Kotor Varoši  tokom prvih ratnih mjeseci 1992. godine. Gotovo da ne postoji općina u kojoj su tako precizno i široko rasvijetljeni ratni zločini i identificirani njihovi počinitelj kakav je slučaj sa Kotor Varoši.

Pred Tribunalom u Haagu su (i) zbog zločina u toj općini osuđeni Radoslav Brđanin, Stojan Župljanin i i niz drugih zločinaca. Kao što smo vidjeli, pred Sudom BiH traju suđenja velikom broju osumnjičenih za zločine u Kotor Varoši. Pravosuđu Bosne i Hercegovine je i dalje nedostupan Ljuban Ećim, komandant Specijalne jedinice SCB Banja Luka,  koji je optužen da je bio pripadnik Udruženog zločinačkog poduhvata. Ećim već tri decenije živi u Srbiji gdje je u više navrata dolazio u sukob sa tamošnjim zakonom. Bio je blizak suradnik Nenad Stevandića tokom rata u BiH.

Činjenica da je od svih njegovih nadređenih i podređenih civilnih i policijskih „kadrova“ pravda zaobišla samo Nenada Stevandića sa razlogom izaziva ogorčenje žrtava i javnosti. Ali, istovremeno, otvara razložne sumnje da se ovaj istaknuti član UZP-a i komandant ozloglašene policijske jedinice SOS na neki način sporazumio/nagodio sa međunarodnim istražiteljsko/tužiteljskim centrima moći i ponudio im suradnju u zamjenu za oslobađanje od krivične odgovornosti.  Već se duže vrijeme spekulira u javnosti i političkim krugovima u RS, o Stevandićevoj „kooperativnosti“ sa međunarodnim istražiteljskim i pravosudnim faktorima tokom istraga o ratnim zločinima kao i ulozi srbijanskog DB-a u agresiji na BiH, No, konkretnih dokaza za takve spekulacije naravno nema, a to što je Nenad Stevandić pošteđen odgovornosti za zločine u kojima je nedvojbeno bio akter (dok se ne pokaže nešto drugo) ostaje mučan  indikator (ne)sposobnosti međunarodnih i domaćih pravosudnih institucija. 

(Slobodna Bosna)