Predsjednik Srbije je na početku društveno-političke krize i masovnih protesta, prije šest mjeseci, a nakon pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu 1. novembra prošle godine, isticao ideju o vanrednim izborima kao prijedlog studentima, opoziciji i, generalno, kritičkoj javnosti.

Sada, kada se o novim izborima sve više govori – kako na studentskim plenumima, tako i unutar opozicije i među građanima koji žele razrješenje krize – Vučić relativizira tu ideju, nagovještavajući da su izbori mogući, ali možda i nisu.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je tokom obilaska radova na dionici auto-puta Preljina–Požega ("Miloš Veliki"), tokom obraćanja medijima, upitan da prokomentariše zahtjeve dijela opozicije i studenata za raspisivanje izbora.

Vučić je odgovorio da mu niko nije uputio nikakav zahtjev i da, koliko zna prema Ustavu i Zakonu o izboru narodnih poslanika, te izbore raspisuje "nenadležna predmetna institucija".

"Ja sam ih molio da razgovaramo još prije pet mjeseci, šest mjeseci, kažu: 'Sa nenadležnom predmetnom institucijom ne razgovaramo'. Ne znam, možda im neko raspiše, ne znam šta misle i kako misle. Možda i ja raspišem, nikad se ne zna. Ali oni sa mnom ne razgovaraju i oni od mene ne traže i nisu tražili ništa, i siguran sam i da neće tražiti. Kako da pljunu sebi u lice poslije šest mjeseci, ispalo bi da su svih šest mjeseci lagali narod kako sam 'nenadležna predmetna institucija', a onda bi da dođu do 'nenadležne predmetne institucije' da ga nešto mole i da nešto traže", dodao je predsjednik Srbije.

Zašto je takva situacija i gdje je nestalo samopouzdanje predsjednika Srbije, može se zaključiti iz činjenice da protesti protiv njegovog režima traju već pola godine, te da su, uprkos medijskim blokadama, zahvaljujući studentskoj pobuni i njenom intenzitetu, glasovi kritike ipak doprli i do dijela građanki i građana koji su živjeli u informacionom mraku.

Dejan Bursać (Izvor: N1)

"SNS reagira na krizu u društvu tako što odmah raspiše izbore"

"Vučić je stalno nudio izbore na početku krize jer je to standardni mehanizam za rješavanje tih kriza. U ranijim situacijama, a najskorije je to bilo kad je bio oružani incident u Banjskoj, kada je on par dana kasnije odmah raspisao parlamentarne izbore… Ali ne samo tada, SNS reagira na krizu u društvu tako što odmah raspiše izbore", kaže za Danas Dejan Bursać, istraživač Instituta za filozofiju i društvenu teoriju.

"On ide na te izbore, pobjeđuje jer je izborno polje u toj areni jako neuravnoteženo. Ima neograničen pristup i novcu i medijima, kao i institucionalnu naklonost. Opozicija je dosta neorganizovana… SNS tamo pobjeđuje, dobija novi legitimitet, i dok se cijeli izborni proces ne završi, ljudi zaborave na izbornu krizu", objašnjava on.

SNS potom ulazi s novim legitimitetom u novi mandat, dodaje.

"To je njihova prva, instinktivna reakcija – da pokušaju protest ugušiti pričom o izborima", kaže Bursać.

Međutim, dodaje, jasno je da je rejting SNS-a opao.

"Jasno je da je i dalje visok, prema istraživanjima koja su dostupna, neka čak možemo čuti i javno – ali taj rejting opada. I izbori više nisu siguran teren. O njima je možda razmišljao na početku ove krize, ali sada mu to više nije siguran teren. Ovih šest mjeseci je uticalo da dio njegovog biračkog tijela pređe u apstinenciju, dio da odustane od njega, a dio – možda mali – da glasa za neku drugu opciju", navodi Bursać.

Prema njegovim riječima, sve to u zbiru znači da izbori Vučiću više nisu mehanizam za izlazak iz krize.

"Nije izvjesno da bi Vučić pobijedio na tim izborima. Zbog toga više nisu zagrijani za rješenje putem izbora", smatra Bursać.

"Izbori se raspisuju u principu onda kada Vučiću odgovara"

"Vlast Aleksandra Vučića odavno je pretvorila izbore u još jedan instrument za očuvanje lične vlasti. Zato se oni raspisuju van zakonskih rokova i bez opravdanih razloga, što ne bi smjelo biti slučaj u demokratskoj državi", kaže za Danas historičar Dragan Popović.

Historičar Dragan Popović (Foto: FoNet/Milica Vučković)

Dodaje da se izbori, u principu, raspisuju onda kada Vučiću to odgovara, što trenutno nije slučaj.

"Vjerujem da je najveći problem alternative Vučićevom režimu to što nije bila dovoljno politički artikulisana. Alternativa se dosad svodila na razjedinjenu političku opoziciju koja je već dovoljno ocrnjena i oslabljena da teško može ozbiljnije nauditi režimu u uslovima potpune kontrole javnih resursa – od novca, preko medija, do svih institucija", kaže Popović.

Takva je situacija bila i na početku velikih studentskih i građanskih protesta, kada je Vučić nudio izbore kao rješenje, dodaje.

"Međutim, uključivanjem studenata u proces političke artikulacije alternative, situacija se promijenila. Moralna snaga studentskog pokreta je vjerovatno dovoljna da okupi svu opozicionu alternativu Vučiću i stvori jedinstven front, što dosad nije bio slučaj. Time bi se stvorili uslovi za referendumsku atmosferu u kojoj Vučić ima mnogo manji manevarski prostor nego do sada. Vjerujem da je režim prilično u panici zbog svega ovoga i da grozničavo pokušava slomiti proces studentskog organizovanja dok je još u toku", zaključuje Dragan Popović.