Predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, povodom 1. maja, Međunarodnog praznika rada, poslao je snažnu poruku javnosti.

U njoj se osvrnuo na položaj radnika u Hrvatskoj, problem potplaćenosti i ovisnost o stranoj radnoj snazi, uz poziv državi da hitno redefinira pristup tržištu rada.

Predsjednik Hrvatske odmah postavlja pitanje koje se sve češće čuje u hrvatskoj javnosti: “Praznik rada u Hrvatskoj zadnjih godina obilježavamo sve češće se, opravdano, pitajući – gdje smo, kao država i društvo, pogriješili?”

“Gdje smo pogriješili?”

U nastavku podsjeća na to kako je hrvatski radnik nekoć bio cijenjen i u zemlji i u inozemstvu: “Hrvatski čovjek desetljećima je bio primjer vrijednog, učenog i sposobnog radnika koji je mogao naći svoje mjesto u najsloženijim proizvodnim i uslužnim djelatnostima, kako u Hrvatskoj tako i širom svijeta.”

Predsjednik Hrvatske zatim prelazi na aktualno stanje na tržištu rada i porast potrebe za radnicima iz drugih zemalja: “Danas i unazad nekoliko godina čini se kao da u Hrvatskoj više nema takvih radnika, kao da uopće nema ljudi koji žele raditi, pa imamo nikada veću potrebu za radnicima koji dolaze iz drugih zemalja.”

Dodaje kako je ta potreba djelomično očekivana zbog članstva Hrvatske u Europskoj uniji: “Djelomično, očekivana je to potreba na otvorenom tržištu nakon ulaska Hrvatske u EU. Bez stranih radnika mnoge djelatnosti u Hrvatskoj, pogotovo uslužne, teško bi opstale.”

No ističe da se mora postaviti važnije pitanje: “Stoga nije pitanje trebaju li Hrvatskoj strani radnici, nego je pravo pitanje – jesu li rad i radnik u Hrvatskoj dovoljno vrednovani i plaćeni?”

“Bolje plaćen radnik – manja potreba za uvozom radne snage”

Milanović izravno povezuje niske plaće s odljevom radne snage i pojačanim oslanjanjem na strane radnike: “Siguran sam da bi danas u Hrvatskoj potreba za stranim radnicima bila manja da je hrvatski radnik bolje plaćen za svoj rad.”

Naglašava univerzalnu vrijednost svakog posla, bez obzira na to tko ga obavlja: “Svaki posao je vrijedan društvu i pridonosi razvoju – bez obzira od kuda dolazio radnik koji ga obavlja – ali mora biti adekvatno vrednovan i plaćen.”

Upozorenje: trenutačni model zapošljavanja stranaca je štetan za sve

Milanović posebno upozorava na posljedice aktualnog pristupa zapošljavanju stranih radnika. “Nije prihvatljivo manjak radnika rješavati isključivo planskim dovođenjem ljudi koji su iz raznih razloga spremni, pa i prisiljeni, raditi za minimalnu plaću.” Dodaje da takav model donosi štetu i za domaće i za strane radnike:

“Takav model štetan je za radnike koji dolaze u Hrvatsku – jer nemaju mogućnosti izboriti se za svoja prava – a štetan je i za hrvatske radnike jer ruši vrijednost rada.”

Vrijeme je za sustavne promjene

Na samom kraju Milanović poziva na sveobuhvatan, dugoročan odgovor države: Krajnji je čas da hrvatska država počne sustavno i dugoročno promišljati o potrebama na tržištu rada i da počne jasno regulirati radno-pravne odnose u interesu svakog radnika u Hrvatskoj s jednim ciljem – da svačiji rad bude vrednovan i pošteno plaćen.”

Zaključno, uz dozu opreza, Milanović izražava nadu da još nije kasno za ispravne poteze:

“Još uvijek imamo priliku nešto naučiti iz tuđih iskustava izbjegavajući greške drugih država.”

I, u duhu praznika, završava porukom: “U nadi da će hrvatska država i društvo brzo i ispravno odgovoriti na ove izazove, svima u Hrvatskoj čestitam Praznik rada!”