Na današnji dan prije dvije godine Uroš Blažić zavio je u crno sela Dubona i Malo Orašje kada je, nakon kraće svađe s mladima okupljenim ispred škole u Duboni, otišao u svoju vikendicu u Varovnicama, uzeo veliku količinu oružja, a potom najprije otišao u Malo Orašje, gdje je pucao na mladiće koji su ranije slavili Đurđevdan, a potom se ponovo uputio u Dubonu. Blažić je počinio masovno ubistvo, oduzevši devet života, a ranio je 14 osoba, piše Telegraf.rs.

Uroš Blažić osuđen je na maksimalnu kaznu zatvora od 20 godina, a budući da je koristio oružje svog oca, na istu kaznu osuđen je i Radiša Blažić. Uroš Blažić nije mogao biti osuđen na kaznu doživotnog zatvora koja prijeti za masovno ubistvo koje je počinio jer je u vrijeme izvršenja zločina bio mlađi punoljetnik, te je 20 godina bila maksimalna kazna koju je mogao dobiti.

Za 8. maj zakazana je sjednica Apelacionog suda, na kojoj će se odlučivati o žalbama na presude, kako bi bila donesena pravosnažna presuda. Uroš i Radiša Blažić neće prisustvovati odlučivanju o kazni na koju će, naposljetku, biti osuđeni. Uroš Blažić nije tražio da bude doveden na sjednicu, dok je vijeće Apelacionog suda odlučilo da prisustvo Radiše Blažića nije potrebno.

Tokom saslušanja brojnih svjedoka u ovom slučaju, jedan od svjedoka tvrdio je da je vidio Blažića kako u žrtvu puca iz daljine, a potom joj prilazi i „overava“ jednim hicem u glavu.

Kako bi to svjedočenje bilo potvrđeno, tužilaštvo je zatražilo da Institut za sudsku medicinu dostavi izvještaj o povredama koje su zadobili oštećeni – iz kojeg oružja su ubijeni, barutne čestice na garderobi oštećenih, čiji su DNK tragovi pronađeni na oružju...

Blažić je ubio osam, a ranio 14 osoba. Njegova najmlađa žrtva bio je petnaestogodišnji dječak.

Uroš Blažić 4. maja, nešto prije 23 sata, dolazi u selo Dubona kod Mladenovca. Izlazi iz automobila kako bi kupio cigarete, a potom prilazi mladićima i djevojkama koji sjede i druže se u školskom dvorištu. Navodno se povela priča o dječaku K. K., koji je u školi na Vračaru ubio osam učenika i čuvara, a ranio šestero djece i nastavnicu historije. Uroš ga brani i opravdava, a kada naiđe na negativne reakcije okupljenih, sjeda u automobil i odlazi. Niko ne očekuje da će se vratiti naoružan.

Odlazi u vikendicu u Varovnici u kojoj živi otkako je, navodno zbog porodičnih razmirica, napustio porodičnu kuću u Donjoj Duboni. Tamo uzima oružje i, naoružan automatskom puškom, pištoljem i ručnom bombom, iz nepoznatog razloga kreće ka selu Malo Orašje kod Smedereva. Tamo iz automatske puške puca na grupu mladih koji su se kod spomenika okupili kako bi, zbog predstojećih dana žalosti, ranije proslavili Đurđevdan. Ubija pet, a ranjava šest osoba.

Iz Malog Orašja ponovo kreće ka Duboni, gdje ponovo otvara vatru, ne samo na one koji su bili tu i tokom njegovog prethodnog dolaska, već i na one koji su u međuvremenu došli. U Duboni ubija tri osobe, među kojima su 21-godišnji policajac i njegova rođena sestra, a ranjava osmoro.

Nakon masakra u školskom dvorištu u Duboni, Blažić bježi svojim „Mercedesom“, a u jednom trenutku silazi na zemljani put, napušta vozilo i nastavlja pješke. Tokom hoda odbacuje automatsku pušku u kojoj se zaglavio metak, kao i svoj mobilni telefon.

Pojavljuje se u blizini kuće Jovana Markovića u selu Šepšin. Ulazi u njegovo dvorište, krade automobil „Renault Espace“ i iz dvorišta skreće desno. Dok vlasnik automobila shvata da je zvuk koji je čuo bio njegov automobil, Uroš već nestaje bez traga. Izlazi na put za Mali Požarevac, gdje ostavlja ukradeno vozilo u blizini spomenika palim borcima, a potom se penje na autoput u blizini rampe i, najvjerovatnije, provlači se kroz rupu u ogradi.

Zaustavlja taksistu koji vozi ženu iz Smedereva do Uba. Sjeda u automobil i pod prijetnjom bombom tjera taksistu da prvo odveze ženu u Ub, a potom njega u selo Vinjište kod Kragujevca. Dok policija blokira puteve, Uroš uspijeva neopaženo proći i stići u kuću svoje rodbine, gdje je, nakon više od osam sati potrage, uhapšen.

Lagala da je trudna da je ne bi ubio

Kako je djevojka koja se nalazila u taksiju u koji je Blažić ušao na naplatnoj rampi Mali Požarevac i koja je s njim provela oko dva sata, ispričala u svom svjedočenju koje je trajalo sat i po vremena, sjela je u taksi kako bi otišla u Ub gdje ju je čekao zaručnik. Nije ni slutila da će na naplatnoj rampi oko 1.30 sati započeti pravi pakao.

Sjeo je na zadnje sjedište, pored nje. Kako je opisala, u ruci je imao ručnu bombu, a još jednu je vidjela u njegovom rancu. Tenzija u vozilu naglo je rasla jer je Blažić prijetio da će ih ubiti. U panici, smišljajući način da spasi život, J. A. je Blažiću rekla da je trudna, nadajući se da će je poštedjeti.

Iako je Blažić rekao taksisti da ga vozi u Vinjište kod Kragujevca, jer tamo živi njegov ujak, navodno je rekao da će aktivirati bombu ukoliko ga taksista ne odveze. Vožnja do Uba trajala je dva sata. Blažić je u startu bio izuzetno nervozan, te su taksista i djevojka mogli samo da se nadaju sretnom ishodu.

Taksista je ipak uspio da spusti tenziju, koja je povremeno ponovo rasla, ali ju je držao pod kontrolom razgovorom s Blažićem, koji se postepeno opuštao i uključivao u konverzaciju.

Sve to vrijeme J. A. je čekao zaručnik, koji je kasnije ispričao da je vožnja neobično dugo trajala i da je bio veoma zabrinut. Tek kada je njegova zaručnica stigla, saznao je kroz šta je prošla.

Ona nije svjedočila pred sudom, već je njen iskaz pročitan kako ne bi bila izložena dodatnoj traumi.

Taksista pozvao policiju

Taksista je Blažiću navodno sve vrijeme govorio da će sve biti u redu i da nema potrebe za strahom jer će ga odvesti na željeno odredište. Kada je ostavio trudnicu u Ubu, taksista je s Urošem krenuo ka Vinjištu, gdje ga je odvezao u kuću u kojoj se skrivao do dolaska policije. Sam je, prema nezvaničnim informacijama, bio u šoku što ga je Blažić ostavio u životu.

Upravo taj postupak doveo je do Blažićevog hapšenja jer je taksista ostao dovoljno pribran da pozove policiju.

Njegov kolega ranije je za medije ispričao da je taksista uspio ostati pribran i „sačuvati glavu sebi i mušteriji“. Iako je tokom vožnje uspješno kontrolirao situaciju, nakon što je sve prijavio – „slomio“ se. Zbog pretrpljenog stresa otvorio je bolovanje i neko vrijeme nije dolazio na posao.

"Kajao" se pred sudom

Uroš Blažić je veći dio suđenja govorio o tome kako su ga mještani kinjili i tražio opravdanja za zločin koji je počinio, da bi se na pretposljednjem ročištu, kada su iznošene završne riječi, pokajao. Mnogi su smatrali da njegovo kajanje nije bilo iskreno.

– Shvatio sam da ste svi ovdje bili u pravu. Hvala što ste bili tako blagi prema meni, zaslužio sam gore riječi i osudu. Tražio sam motiv, ali nema motiva da strada toliki broj ljudi. Cijeli život sam glumio, pravio žrtvu od sebe, umišljao da me svi mrze, a ti mladi ljudi su htjeli da mi pomognu, dok sam ja bio arogantan. Odbio sam da prihvatim krivicu, žao mi je što ovo nisam rekao odmah. Želim da izrazim najdublje saučešće. Ne mogu ovo umanjiti. Moja sudbina je u vašim rukama, želim najstrožiju kaznu. Kad biste mogli da mi izvadite oko i date Anđeli, da mi uzmete nogu i kičmenu moždinu i date drugim ranjenima – rekao je Blažić.

Dio njegovih riječi nije se čuo zbog reakcija porodica u sudnici. Rekao je da je dužnik i da mu je obaveza da oštećenima bar malo olakša život, dodavši da „zna šta ga čeka i da je mrtav čovjek“.

Na pitanje advokata Perovića djelimično je govorio o 4. maju. Ispričao je da ne zna kada je „prebacio“ i odlučio da počini masovno ubistvo.

– Tog jutra sam površno čuo za Ribnikar. Osudio sam to. Znam da mi ne vjerujete. Bio sam ogorčen. Ne mogu dati odgovor na pitanje zašto sam uradio isto. Oružje sam uzeo poslije poruka na WhatsAppu. Sjeo sam u kola i krenuo ka Smederevu kroz Dubonu i Malo Orašje. Poslije poruka sam pričao s Viktorom Đorđevićem, rekao mi je da mi prijete. Ovo ispada kao pravdanje, a ja ne želim da se pravdam. Molim vas, ne želim da pričam o toj noći. Nema motiva, nema opravdanja. Kao da to nisam bio ja – rekao je.

Njegov otac Radiša Blažić je, s druge strane, sve vrijeme negirao krivicu, svaljujući odgovornost na sina i govoreći o vojničkoj časti.

Radiša Blažić (Foto: Telegraf.rs)

Osuđeni na maksimalne kazne

Uroš Blažić osuđen je na maksimalnu kaznu zatvora od 20 godina. Za teško ubistvo osuđen je na 20 godina, za oružje na 10 godina, za otmicu na 10 godina, a za neovlašteno korištenje tuđeg vozila na tri godine.

– Sud osuđuje Uroša Blažića na jedinstvenu kaznu zatvora od 20 godina u koju je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru – rekla je sutkinja.

Radiša Blažić također je osuđen na maksimalnu kaznu od 20 godina zatvora. Za nedozvoljeno držanje, nošenje i stavljanje u promet oružja i eksplozivnih materija osuđen je na 12 godina, a za teško djelo protiv opće sigurnosti na 10 godina.

– Sud optuženog Radišu Blažića osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina u koju je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru – rekla je sutkinja.