Piše: Đuro KOZAR (Oslobođenje)

Umirovljeni američki general Wesley Clark ima 81 godinu, dobro se osjeća i sjeća svega što se na Balkanu događalo 90-ih, te je i o tome govorio i na jednom od panela u Daytonu, u okviru nedavnog proljetnog zasjedanja Parlamentarne skupštine NATO-a. Prije 30 godina bio je zapovjednik savezničkih snaga NATO-a u Europi sa sjedištem u belgijskom Monsu i zna kako treba posložiti stvari da bi se od rata došlo do mira. Zbog toga je naglasio važnost hrabrog i odlučnog međunarodnog odgovora na završetak ratova i da diplomati i državnici ne budu plašljivi kada se radi o operacijama mira. Prisjetio se kako su snage UNPROFOR-a bile nemoćne da zaustave sukobe u Bosni i Hercegovini, jer nisu imale ovlasti za vojnu intervenciju osim u samoodbrani. Ključni trenutak, prema njegovim riječima, dogodio se u proljeće 1995. kada su Francuska i Velika Britanija rasporedile artiljeriju na Igmanu, čime su poslale snažnu poruku odlučnosti. Nakon toga uslijedili su NATO-ovi zračni udari, što je bio prelomni trenutak za pokretanje mirovnog procesa.

Clark je podsjetio i na sastanak koji su Richard Holbrooke i on u ljeto 1995. imali s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem u Beogradu. Milošević je izrazio zabrinutost zbog bombardiranja položaja VRS-a, a Clark je odgovorio da su upravo ti napadi doprinijeli miru i da je sila međunarodne intervencije zaustavila sukob u BiH. Ocijenio je da postoji mnogo sličnosti između situacije u Ukrajini i rata u BiH - prije svega, u nedostatku snažne i jedinstvene međunarodne reakcije. “Vidim drhtavu reakciju Zapada, kao u prvim danima UNPROFOR-a. Ukrajina se bori za slobodu svih nas, a međunarodni odgovor je neadekvatan”, upozorio je. Putina je uporedio s Miloševićem i zaključio: “Milošević se nije izvukao i uz vaše liderstvo i posvećenost neće ni Putin.”

Zašto sam se, između ostalih izlaganja na panelima u Dayonu, fokusirao na zapažanja generala Clarka?

Zbog toga što njegove riječi svjedoče o tome do kakvih tragičnih posljedica može dovesti neodlučnost, kao i zakasnjele ili pogrešne procjene i odluke međunarodne zajednice. Ali, nasuprot tome bilo je i pravovremenih upozorenja, pa je tako bivši američki predsjednik Joe Biden kao senator 1993, nakon posjete blokiranom Sarajevu, tražio da se rat u BiH zaustavi vojnom intervencijom Zapada, ali je to tada ignorirano. Stavio je do znanja da se u BiH ne vodi građanski rat, kako su ga mnogi u Europi nazivali, već da je u pitanju agresija na priznatu i suverenu državu BiH od bivše Savezne republike Jugoslavije. On je shvatio da zemlje Zapada nisu dovoljno znale šta se dešava u BiH i da su naivno vjerovale da je moguće diplomatsko posredovanje, plašeći se intervencije. Čak je dvije godine prije genocida nad Bošnjacima Srebrenice rekao da bi Srebrenica mogla postati nova Gernika. Praktički odmah na početku rata u BiH Sjedinjene Američke Države su za razliku od europskih partnera odmah ocijenile kako je na djelu srpska agresija, ali to ipak nije donijelo nikakvu osim moralne podrške BiH zbog ranijeg dogovora da europske sile preuzmu kontrolu nad ratom u Europi.

Potrebno je naglasiti da je Armija BiH u kolovozu 1995. doživjela svoju oslobodilačku ekspanziju, sve je krenulo povijesnim spajanjem 5. korpusa ABiH i postrojbi Hrvatske vojske, nakon čega je uz pomoć hrvatske vojne operacije Oluja razbijena opsada Bihaćkog okruga, koja je trajala 1.201 dan. Potom su borci pod zapovjedništvom generala Atifa Dudakovića oslobodili Veliku Kladušu i time je prestala postojati samoproglašena autonomna oblast zapadna Bosna, pod vođstvom Fikreta Abdića. Međutim, politička situacija nije bila naklonjena ulasku Armije BiH u Banju Luku. Jer, ako bi se to dogodilo, propao bi plan američkog posrednika Richarda Holbrookea o podjeli zemlje: 51 posto za FBiH i 49 posto za RS. Zapovjednik Glavnog štaba ARBiH, general Rasim Delić, o tim povijesnim danima je zapisao: “U Zagrebu sam se sreo s Holbrookeom u američkoj ambasadi i on mi je rekao: Upozoravam vas da ne idete prema Banjoj Luci. Shvatite ozbiljno moju prijetnju, jer u protivnom bićete izloženi NATO-udarima.” Borci Armije BiH oslobodili su Manjaču i stali su pred Banjom Lukom i tako su mirovni pregovori u Daytonu mogli početi.