Naredbom da se pokrenu zračni udari na iranska nuklearna postrojenja, direktno se pridruživši izraelskim udarima, američki predsjednik Donald Trump učinio je nešto što se dugo kleo da će izbjegavati – vojnu intervenciju u velikom stranom ratu.

Dramatičan američki udar, koji je uključivao ciljanje utvrđenog iranskog nuklearnog postrojenja duboko pod zemljom, označava najveće kockanje u sferi vanjske politike tokom Trumpova dva mandata – pun je rizika i nepoznanica, izvijestio je Reuters.

Trump, koji je u subotu insistirao da Iran mora odmah da sklopi mir ili će se suočiti s daljim napadima, mogao bi da izazove odmazdu Teherana koja bi uključivala:

• zatvaranje Ormuskog moreuza, najvažnije naftne arterije na svijetu,

• napad na američke vojne baze i saveznike na Bliskom istoku,

• pojačavanje raketnih napada na Izrael,

• aktiviranje iranskih grupacija protiv interesa SAD-a i Izraela širom svijeta,

rekli su analitičari.

Takvi potezi bi mogli dovesti do šireg i dugotrajnijeg sukoba nego što Trump zamišlja, evocirajući sjećanja na američke „beskrajne ratove“ u Iraku i Afganistanu, koje je Trump ismevao kao „glupe“ i zakleo se da u njih nikada neće ući.

„Iranci su ozbiljno oslabljeni u svojim vojnim sposobnostima“, rekao je Aron Dejvid Miler, bivši pregovarač za Bliski istok tokom demokratske i republikanske administracije SAD-a.

„Ali oni imaju sve vrste ‘asimetričnih’ načina na koje mogu da odgovore... Ovo se neće brzo završiti.“

Prije bombardovanja, koje je najavio kasno u subotu, Trump se kolebao između prijetnji vojnom akcijom i poziva na obnovu razgovora kako bi se potaknuo Iran na dogovor o svom nuklearnom programu.

Visoki zvaničnik Bijele kuće rekao je da je, nakon što se Trump uvjerio da u Teheranu nema interesa za postizanje nuklearnog sporazuma, odlučio za napad.

Trump je dao zeleno svjetlo nakon što se uvjerio u „veliku vjerovatnoću uspjeha“, rekao je zvaničnik. Odluka je donesena nakon više od sedmicu dana izraelskih zračnih udara na iranske nuklearne i vojne objekte, što je otvorilo put SAD da zadate udarac.

Nuklearna prijetnja i dalje postoji

Nakon napada, Trump je tvrdio da je postignut „ogroman uspjeh“ i pojasnio da su na glavnoj lokaciji u Forduu korištene ogromne „bombe za razbijanje bunkera“. Ali neki stručnjaci sugerišu da, iako je moguće da je iranski nuklearni program usporen već godinama, prijetnja nije potpuno eliminirana.

Iran poriče da razvija nuklearno oružje i tvrdi da je njegov program isključivo za mirnodopske svrhe.

„Dugoročno gledano, vojna akcija će vjerovatno podstaći Iran da zaključi da mu je nuklearno oružje neophodno za odvraćanje i da Vašington nije zainteresovan za diplomatiju“, navelo je Udruženje za kontrolu naoružanja, nestranačka organizacija iz SAD koja zagovara zakonodavstvo o kontroli naoružanja.

„Sami vojni udari ne mogu uništiti opsežno iransko nuklearno znanje. Udari će usporiti iranski program, ali po cijenu jačanja Teheranove odlučnosti da nastavi osjetljive nuklearne aktivnosti“, saopštila je ta grupa.

Erik Lob, vanredni profesor na Odsjeku za politiku i međunarodne poslove na Međunarodnom univerzitetu Floride, rekao je da je sljedeći potez Irana nepoznat, ali je naglasio da bi odmazda mogla uključiti napade na „lake mete“ SAD-a i Izraela unutar i van regiona.

Također je naveo da je moguće da se Iran ipak vrati za pregovarački sto „iako u oslabljenoj poziciji“ ili potraži diplomatski izlaz.

Iran je pokazao malo interesa za pravljenje ustupaka neposredno nakon američkih udara.

Iranska organizacija za atomsku energiju saopštila je da „neće dozvoliti da se zaustavi iranska ‘nacionalna industrija’“, a komentator na iranskoj državnoj televiziji rekao je da bi svaki američki državljanin ili pripadnik vojske u regionu „bio legitimna meta“.

Karim Sadžadpur, analitičar u Karnegijevoj fondaciji za međunarodni mir, objavio je na X: „Trump je signalizirao da je sada vrijeme za mir. Nejasno je i malo je vjerovatno da će Iranci to vidjeti na isti način. Ovo će vjerovatnije otvoriti novo poglavlje u 46-godišnjem ratu između SAD i Irana nego ga okončati.“

Promjena režima

Neki analitičari sugerišu da bi Trump, čija je administracija ranije odbacivala svrgnuti iransko rukovodstvo, mogao biti uvučen u traženje „promjene režima“ ako Teheran odluči da snažno uzvrati ili krene ka nuklearnom naoružanju.

To bi dovelo do dodatnih rizika.

„Oprezno sa proširenjem misije na kampanju promjene režima i demokratizacije. Naći ćete kosti mnogih neuspelih američkih ‘moralnih’ misija zakopane u pijesku Bliskog istoka“, rekla je Laura Blumenfeld, analitičarka za Bliski istok u Školi za napredne međunarodne studije Johns Hopkins u Vašingtonu.

Džonatan Panikof, bivši američki obavještajni oficir za Bliski istok, upozorio je da bi iransko rukovodstvo brzo pokrenulo „nesrazmjerne napade“ ako osjeti da mu opstanak ugrožen.

Ali je također rekao da bi Teheran morao biti svjestan posljedica—iako bi zatvaranje Ormuskog moreuza izazvalo rast cijena nafte i potencijalno inflatorne efekte u SAD-u, to bi također pogodilo i Kinu, jednog od rijetkih moćnih saveznika Irana.

Istovremeno, Trump se već suočava sa jakim protivljenjem demokrata zbog napada na Iran, te će se morati suočiti i s unutarnjom opozicijom unutar svog republikanskog krila.

Trump, koji se u prvom mandatu nije suočio s velikom međunarodnom krizom, sada se našao na početku drugog mandata usred jedne.

Čak i ako se nada da će američko vojno učešće biti ograničeno vremenom i obimom, historija ovakvih sukoba često nosi neočekivane posljedice za američke predsjednike.

Trumpov slogan „mir kroz snagu“ bit će na najvećem iskušenju do sada, posebno s novim vojno‑političkim frontom, nakon što nije ispunio predizborna obećanja o brzom okončanju ratova u Ukrajini i Gazi.