Bio je jedan od velikih asova s terena u nekadašnjoj Jugoslaviji, a sada je prošlo nešto više od četiri decenije otkako je tokom sezone 1983/84. bio u akciji u dresu zagrebačkog Dinama. Pamti se šta je u ligi nekadašnje države radio Makedonac Vasil Ringov, majstor iz sredine terena rodom iz Strumice, koji je na svom igračkom putu doživio iznenađenje po dolasku u Zagreb.

Nije se nametnuo onako kako je želio, iako je u Dinamo u sezoni 1983/84. stigao sa statusom velikog pojačanja. Ipak, stvari su se za njega neugodno preokrenule, o čemu nešto kasnije, ali ni počeci nisu bili laki s obzirom na to da je u beogradskom Partizanu ostao bez prave prilike, piše Dnevno.hr.

Ringov je zapravo bio lijevo krilo, odlično je centrirao i precizno pronalazio čelo napadača. Znao je i elegantno postići gol. Rođen u Strumici, nogomet je počeo trenirati u lokalnoj Belasici koja je bila solidan drugoligaš. Kako su klubovi "velike četvorke" u bivšoj državi imali svoje talente koje su ciljali, tako su Dinamo, Hajduk, Crvena zvezda i Partizan kao jednu od meta poželjeli dovesti i Ringova. Najbrži je bio Partizan, ali je za kasnijeg majstora iz sredine terena to bilo neugodno iskustvo.

Ružne riječi u Beogradu

Ringov se u Beogradu nije snašao. Čak su ga tamo ponižavali ružnim riječima da bi bilo "zgodno da se bavi nekim drugim sportom, a ne nogometom". Očito mu je to rekao neko potpuno nestručan, ako se uzme u obzir ono što je kasnije ostvario na terenima nekadašnje Jugoslavije.

Nakon epizode u dresu Partizana, koja je za nogometnog asa bila težak udarac, Ringov se zaputio u Tetovo. Tamošnji Teteks je u to vrijeme bio snažan, a Ringov oštra napadačka sila. Što je više postizao golova, to je interes za njega rastao, pa se za nastavak karijere odlučio za skopski Vardar. U šest godina igranja za Vardar – u tom prvom mandatu – u 154 utakmice postigao je 60 golova.

U Dinamo je stigao 1983. godine. Smatran je velikim pojačanjem, a Dinamo je tada uživao u slavnoj fazi jer se još pamtila titula prvaka nakon 24 godine čekanja, osvojena 1982. godine. Ringov se prisjetio tog razdoblja:

"Došao sam kao pojačanje šampionskoj generaciji, mnogo se od mene očekivalo. Međutim, bilo je to turbulentno razdoblje u Dinamu i očito sam došao u pogrešno vrijeme."

Foto: Ognen Teofilovski/CROPIX arhiva

‘Nisam se baš najbolje snašao’

"Otišao je trener Miroslav Blažević, koji je inzistirao na mom dolasku, mnoge su se stvari promijenile i ja se u svemu tome nisam baš najbolje snašao i vratio sam se u Skoplje. Nažalost, takve se stvari događaju, bio je to splet nesretnih okolnosti. Nije mi se svidjela atmosfera, bilo je tu prepucavanja i mnogo negativnih događaja. A i danas se redovno čujem s Mlinarićem", kazao je u jednom ranijem intervjuu.

Nakon toga je ponovo završio u Vardaru, a kasnije i u njemačkoj Bundesligi, u redovima Eintrachta iz Braunschweiga. No, to više nije bio onaj stari Vasil Ringov. Brzo se vratio u Vardar, odigrao polusezonu i, načet teškim povredama, zaključio karijeru. Ćiro Blažević se kasnije prisjećao epizode s Ringovim u Zagrebu:
"U Dinamo sam ga možda trebao dovesti ranije, malo mlađeg."

Nakon završetka igračke karijere, nogometni majstor iz današnje Sjeverne Makedonije okrenuo se drugačijem životnom veselju. Preselio se na planinu iznad Skoplja, posvetio se mirnijim danima, iako ga prate posljedice igranja – s vještačkim koljenom i vještačkim kukom. Igra se s unucima. Porodica je postala njegovo glavno životno veselje nakon godina slave s loptom.

Pričao i o trenerskom poslu

Vasila Ringova pamtimo i po jednoj izuzetno zanimljivoj izjavi. Dao je mnogima materijala za razmišljanje kada je govorio o trenerskom poslu:
"Iskreno, ja ne priznajem mnogo trenere. Uvjeren sam da su 70 posto najvažniji igrači, a trideset posto pripada trenerima. I to što dajem trenerima sam i previše dao."

"Moja deviza je da su na terenu glavni igrači. Uostalom, to je bila i Bobekova deviza. Čuvenog Stjepana Bobeka iz Partizana, inače zagrebačkog momka", pamti se izjava Vasila Ringova, koji je u bivšoj državi najviše blistao kao igrač skopskog Vardara, ali se za njega pamte i teže epizode u Beogradu i Zagrebu.