Uoči 30. godišnjice genocida u Srebrenici, Radiotelevizija Bosne i Hercegovine objavila je autentične i rijetko prikazivane snimke prvih svjedoka koji su u julu 1995. godine stigli na slobodnu teritoriju Armije BiH nakon pada “zaštićene zone” UN-a.

Videozapis u trajanju od oko pola sata prikazuje iskaze preživjelih žena, djece i starijih osoba koje su uspjeli pobjeći iz pakla Srebrenice, svega nekoliko dana nakon što su srpske snage zauzele enklavu pod zaštitom UN-a i započele sistematsku kampanju ubijanja Bošnjaka.

Na ovim arhivskim snimcima, koji diraju i najtvrđa srca, vidi se uplakane majke i žene koje u naručju drže djecu, izgubljene u boli, šoku i neizvjesnosti.

Dok izgovaraju imena muževa i sinova, njihove oči traže lica koja se nikada više neće pojaviti. Neke još uvijek gaje nadu da će ih ponovo zagrliti, dok druge prepričavaju užase: masovna ubistva, mučenja, zaklane ljude, pa čak i muškarce koji su se sami ubijali da ne padnu živi u ruke srpskih vojnika.

Jedna žena kroz suze opisuje kako je gledala muškarce koji su se vješali ili udarali kamenjem po glavi da bi sebi oduzeli život. Mladić svjedoči kako je utrčao u autobus sa ženama i tako izbjegao smrt.

Na snimku jedna žena govori o susretu sa zločincem Ratkom Mladićem koji im je tada obećavao da niko neće biti povrijeđen.

Snimak svjedoči i o ogorčenju i osjećaju izdaje – preživjeli govore o tome kako su srpski vojnici nosili uniforme UNPROFOR-a, razoružali holandski bataljon i ostavili žene i djecu bez ikakve zaštite dok se genocid odvijao.

Ovo su prvi glasovi istine, bolni i sirovi, zabilježeni u trenutku kada je svijet još šutio.