U Sarajevu je održana zatvorena projekcija animirano-dokumentarnog filma “Fahrudin”, u produkciji Memorijalnog centra Srebrenica i Balkanske istraživačke mreže u BiH (BIRN BiH).

Film “Fahrudin”, u režiji Alena Drljevića, je animirano-dokumentarna priča o sedmogodišnjaku Fahrudinu Muminoviću koji je preživio strijeljanje u Orahovcu.

Nastao je prema ideji direktora BIRN-a BiH Denisa Džidića koji je, na panelu nakon projekcije, objasnio kako je prije nekoliko godina radio intervjue sa Fahrudinom Muminovićem u namjeri da snimi dokumentarni film, ali mu se uvijek činilo da takva forma ne može vizuelno prikazati sve strahote iskustva koje je preživio kao sedmogodišnjak.

“Na kraju svih tih snimanja, nastojeći da se uradi script, došao sam na ideju da najbolji način, po meni, koji bi mogao to prikazati jeste određeni clash između nekog dječijeg, animiranog, možda pojednostavljenog, nešto što negdje svi instinktivno povezujemo s nečim što je vrlo nevino i užasa koji je on preživio”, rekao je Džidić, prenosi Detektor.

Film je prikazan u Europe Houseu učenicima i studentima iz Srebrenice i Sarajeva koji su, prema riječima autorskog tima, publika koja će priču u ovom formatu najautentičnije doživjeti.

Drljević je istakao da je rad na filmu trajao samo dva i po mjeseca, te da posebnu formu čini spajanje animacije sa elementima dokumentaristike.

“Ustvari to i daje neku snagu, bar po meni, ovoj filmskoj priči. Daje joj autentičnost koja samo animacijom ili samo dokumentarnim ne bi mogla biti postignuta na taj način“, rekao je Drljević.

Animaciju je radio Antonio Ilić, koji je govorio o izazovima prikazivanja autentične emocije i kako je s drugim članovima autorskog tima promišljao o načinima kako da se ta emocija prikaže i ostavi utisak na gledaoce.

“Da baš ostane nešto što će se zapamtiti“, rekao je Ilić.

Jedna od najmlađih uposlenica Memorijalnog centra, Mirela Osmanović, čiji članovi porodice su također ubijeni u julu 1995., osvrnula se na to da Fahrudin još uvijek živi u Srebrenici, u okruženju koje negira genocid i u kojem se susreće s ljudima koji su potencijalno učestvovali u ratnim zločinima.

“Ne samo da mu je djetinjstvo prekinuto, njegov život je, pa slobodno mogu kazati, uništen“, rekla je Osmanović.

U Orahovcu, jednom od najvećih stratišta srebreničkog genocida, je 14. jula 1995. ubijeno preko 800 muškaraca i dječaka. Muminović je više puta bio svjedok u Haagu.

Prije projekcije se obratio Fermin Cordoba, predstavnik delegacije Evropske unije u Sarajevu, u saradnji s kojom je realizovano prikazivanje filma u Sarajevu. Cordoba je ukazao na to da je ovaj film primjer kako različiti multimedijalni formati mogu biti iskorišteni da se govori o kulturi sjećanja i tranzicijskoj pravdi na različite načine.

“Projekti i ideje kao što je ova pomažu da se o ovakvim teškim temama razgovara s različitih perspektiva i nadamo se da će ovaj film inspirisati i druge da tako rade“, kazao je Cordoba.