Manjinska vlada premijera Françoisa Bayroua ovoga će se utorka naći na prvoj ozbiljnoj kušnji zato što će pod svjetla reflektora prvi put doći budžetski prijedlog za 2026., toliko kontroverzan da su se njegove glavne stavke skrivale čak i od ministara u vladi.

Naime, Bayrou je sebi postavio vrlo ambiciozan cilj smanjenja državnog budžeta za čak 40 milijardi eura, zato što bi u konačnici želio smanjiti i francuski javni dug, koji trenutno iznosi 3,3 biliona eura. Da bi to postigao, morat će istovremeno kombinirati smanjenje socijalnih davanja (rashodovna strana) te povisivanje poreza (prihodovna strana), što znači da će jednim potezom razbjesniti obje strane ideološkog spektra u Narodnoj skupštini.

Bio bi to herkulijanski poduhvat za svakoga, a osobito za premijera koji nema većinu u parlamentu, zbog čega se Francuska ove sedmice priprema za novu političku krizu i više nego realan scenarij pada (da, još jedne) makronističke vlade.

Na to upozorava i francuski dnevnik Le Monde, ističući pritom da je i u davno zaboravljenim vremenima "starog normalnog", u kojem oštra politička polarizacija nije diktirala dnevni red, bilo teško postići konsenzus oko velikih budžetskih rezova.

U nekim normalnim okolnostima, glasnogovornici vlade bi medijima uoči predstavljanja budžetskog prijedloga na kapaljku davali fragmente informacija kako bi testirali reakcije tržišta i opozicije, i tako predvidjeli i prevenirali potencijalne probleme pri njegovu daljnjem usvajanju. Činjenica da Bayrou i od vlastitih ministara i najbližih saradnika skriva nacrt sjajno ocrtava ozračje općeg (ne)povjerenja koje vlada francuskom politikom, i koje gotovo beziznimno najavljuje novo zahuktavanje političke krize.

Kao što Politico podsjeća, iako francuski kreditni rejting ove godine nije bio snižen, prinos na desetogodišnje državne obveznice u 2025. prešao je tri posto te je postao viši nego na Cipru, u Portugalu i Španiji, što znači da finansijska tržišta drugu najveću ekonomiju EU smatraju rizičnijom investicijom od zemalja južne Europe.

Ljevica želi više poreza, a time i veća socijalna davanja, što bi gotovo sigurno rezultiralo još većim javnim dugom. Desnica se, pak, laserski fokusira na nepotrebno "rasipanje" novca poreznih obveznica i zaziva francusku inačicu "rezova motornom pilom Elona Muska".

Proceduralno, Bayrouovljeva manjinska vlada prvo će budžetski prijedlog pokušati usvojiti formalnim putem, koji podrazumijeva parlamentarne rasprave i amandmane (drugim riječima; ustupke). Ukoliko premijer procijeni da budžet neće biti moguće usvojiti formalnim putem, na jesen se može odlučiti za proceduralni as u rukavu, članak 49.3 Ustava, kojim se zakonski prijedlog de facto oktroira, nakon čega zastupnici mogu glasati o (ne)povjerenju vladi koja se na taj potez odlučila. Sudbina je to koju je prošle godine doživio Bayrouov prethodnik Michel Barnier.

Radikalna desnica i radikalna ljevica (ispravno) procjenjuju da bi im spašavanje makronističkih programa ozbiljno politički naštetilo na predstojećim izborima 2026. i 2027., zbog čega raste rizik od rušenja vlade na jesen. Nekolicina francuskih političkih komentatora, poput Le Mondeovog Françoisa Fressoza, ističu da su nit koja bi Bayroua mogla spasiti procjene nekolicine parlamentarnih struja koje oklijevaju s rušenjem vlade dok se ne iskristalizira jasna alternativa.