Američka vojska, čini se, pronašla je rješenje za napade dronovima, pa čak i za one koje izvode rojevi bespilotnih letjelica. To rješenje se zove – Leonida.

Leonida je visokosnažno mikrotalasno (HPM) oružje razvijeno za onesposobljavanje jata bespilotnih letjelica (UAV). Ime je dobilo po Leonidi iz Epira, piše Telegraf.

Šta sve može Leonida, novo mikrotalasno odbrambeno oružje američke vojske?

Funkcioniše bez metaka. Bez raketa. Bez zvuka. Sistem Leonida koristi snažne mikrotalasne impulse kako bi trenutno onesposobio neprijateljske dronove u zraku – ne ometanjem, nego fizičkim uništavanjem elektronskih sklopova.

Ovo su neke od glavnih karakteristika tog sistema:

• 360° pokrivenost – djeluje u svim pravcima

• Neutralizuje čitava jata dronova jednim impulsom

• Brzina svjetlosti – pogađa mete momentalno

• Bez municije – radi isključivo na električnu energiju

• Cijena po ispaljivanju: nekoliko centi – u poređenju s presretačima koji koštaju preko 100.000 dolara

• Bez vremena za punjenje – može pucati neprekidno

• Potpuno mobilan – montira se na vozila poput „Strykera“, kamione ili fiksne položaje

• Tih i neprimjetan – siguran za upotrebu u blizini savezničkih snaga

• Već testiran od strane američke vojske – i uskoro ide na bojište

Kompanija Epirus osnovana je 2018. godine s ciljem da uđe na tržište sistema protiv dronova, a Leonida je prvi put predstavljena 2020. godine. Prijetnja koju predstavljaju mali dronovi – naročito jeftini komercijalni modeli – teško se može neutralizirati u velikim količinama klasičnim kinetičkim sredstvima.

U borbi protiv klasične protivzračne odbrane, jeftini dronovi mogu se masovno koristiti kako bi „zatrpali“ odbranu ili je prisilili da potroši skupe presretače. Leonida je dizajnirana kao oružje usmjerene energije koje ispaljuje elektromagnetne pulseve (EMP) kako bi onesposobila elektroniku.

Sistem može birati pojedinačne mete ili širokim zračenjem pokriti veliku oblast i ometati svaki elektronski uređaj koji se nađe u dometu. Iako je prvobitno zamišljena kao odbrana od letećih dronova, Leonida je sposobna onesposobiti i kopnena i morska vozila – efikasna je protiv bilo kakve elektronike, a demonstrirano je i da može zaustaviti vanbrodski motor na čamcu.

Umjesto starijih vakuumskih cijevi (magnetrona), koristi tranzistore od galijum-nitrida koji su ranije korišteni u radarima, zahvaljujući čemu može održavati snažan mikrotalasni snop uz manju veličinu i nižu potrošnju energije. Kao usmjereni EMP, sistem ima prednosti nad drugim oružjima usmjerene energije: laseri mogu gađati samo jednu metu odjednom, dok HPM može pokriti široku oblast i biti efikasan protiv autonomnih dronova koji nemaju vezu s operaterom, što onemogućava radio-ometanje.

Pošto se bazira na softveru, Leonida može razlikovati neprijateljske i savezničke letjelice, što joj omogućava da obara samo neprijateljske dronove, dok saveznički mogu neometano letjeti u istoj zoni.

Prvobitna verzija bila je postavljena na vučnu prikolicu. U oktobru 2021. kompanije Epirus i General Dynamics najavile su da će Leonida biti integrisana na borbeno vozilo Stryker, čime bi se omogućila mobilna kratkometna protivzračna odbrana. U februaru 2022. predstavljena je verzija Leonida Pod, koja se može nositi teškim bespilotnim letjelicama.

Leonida ExDECS (Expeditionary Directed Energy Counter-Swarm) predstavljena je u septembru 2024. godine kao kompaktna verzija za mobilne snage poput američkog Marinskog korpusa.

Verzija Leonida H2O, veličine trećine originalnog sistema, korištena je u vježbi američke mornarice u augustu 2024. godine za onesposobljavanje motora na manjim čamcima. Bila je efikasna na 100 metara pri pola snage, a zahvaljujući refleksiji s površine vode, može dostići i veće domete.

Dana 23. januara 2023., kompanija Epirus dobila je ugovor vrijedan 66,1 milion dolara od Kancelarije za brzo razvijanje sposobnosti i ključnih tehnologija (RCCTO) za isporuku sistema Leonida američkoj vojsci u okviru programa IFPC-HPM (Indirect Fire Protection Capability – High-Power Microwave), nakon što je nadmašila šest drugih konkurenata. Četiri prototipa trebala su biti proizvedena do 2024. i potom predana kao standardni dio naoružanja 2025. godine.

Epirus je 1. novembra 2023. objavio da je prvi prototip isporučen, a do marta 2024. isporučena su sva četiri. Neki od IFPC-HPM prototipova raspoređeni su u okviru američke Centralne komande (CENTCOM) radi testiranja u realnim uslovima, a dva su bila operativna do početka 2025. godine.