Iako je prošlo više od 30 godina od zločina koje je počinio Slobodan Peković, ova zakašnjela presuda predstavlja zračak nade u pravdu po onoj staroj – pravda je spora, ali dostižna, istakla je zastupnica Bošnjačke stranke (BS) u Skupštini Crne Gore Edina Dešić. 

Zdrav razum ne može pojmiti

Ona se osvrnula na presudu Višeg suda koji je Pekovića proglasio krivim za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva, počinjenim nad Eminom i Mujom Šabanovićem u selu Hum, na teritoriji Bosne i Hercegovine, piše Stav.ba.

Dešić je kazala da pozdravlja ovu presudu.

- Peković je početkom agresije na Bosnu i Hecegovinu kao pripadnik vojske tzv. Republike Srpske ubio Eminu i Muja Šabanovića u selu Hum, a potom i zapalio njihova tijela. Ono što zdrav razum teško može da pojmi jeste činjenica da je osuđeni prije ovog zločina bio gost u kući Šabanovića gdje je jeo i pio, a kasnije se nije libio da im za gostoprimstvo uzvrati na najbrutalniji mogući način.

Peković je osuđen i za silovanje, što je ujedno i prva presuda u pravosuđu Crne Gore kada je u pitanju ratni zločin gdje postoji radnja silovanja. Imajući u vidu činjenicu da su žene služile kao oruđe u ratu i u tu svrhu se kolektivno sprovodila radnja silovanja u cilju zastrašivanja i ponižavanja žrtve, ova presuda je posebno važna u svijetlu procesuiranja i ostalih vikend ratnika koji su iz Crne Gore odlazili u BiH da, pored ubistava i pljačkanja, sprovode i radnje silovanja - navela je zastupnica Bošnjačke stranke.

Ona je izrazila uvjerenje da će ih, sve do jednoga, stići pravda.

- Istovremeno ističem da visinu kazne od 20 godina smatram malom za karakter počinjenih djela, okolnosti pod kojima su učinjene i društvenu opasnost takvih djela, dodatno imajći u vidu i pozamašan kriminalni dosije okrivljenog.

Poziv tužilaštvu da traži 40 godina zatvora

U tom smislu pozivam tužilaštvo da uloži žalbu na prvostepenu presudu i traži izricanje kazne dugotrajnog zatvora u najdužem zakonskom trajanju od 40 godina kako bi društvo pokazalo odlučnost da se ovakvim zlodjelima suprotstavi najsnažnije moguće, posebno imajući u vidu istoriju vršenja ovakvih i sličnih zločina na ovim prostorima - kazala je Dešić.

Ipak, dodaje ona, ova presuda šalje poruku da se Crna Gora konačno suočava sa mračnim periodom svoje istorije i da su sudstvo i tužilaštvo spremni da procesuiraju i najstrašnije zločine.

- Istovremeno, jasno je poslata poruka da iza svakog zločina stoji ime i prezime i da to ime mora kad-tad odgovarati za svoja nedjela. Suočavanjem sa prošlošću moramo graditi temelje bolje budućnosti - zaključuje se u saopštenju Dešić.

Specijalno vijeće kojim je predsjedavala sudija Nada Rabrenović, u Višem sudu u Podgorici (21. juli) na 20 godina zatvora osudilo je okrivljenog Slobodana Pekovića, koji se ranije prezivao Ćurčić, za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Nakon objave prvostepene presude, sud je donio rješenje kojim je Pekoviću određen pritvor, koje mu je uručeno u sudnici. Potom je zadržan i sproveden u Upravu za izvršenje krivičnih sankcija.

Peković je na izricanje presude došao sa porodicom, a branio se sa slobode, nakon što mu je istekao pritvor zato što u roku od tri godine nije bila izrečena presud, objavile su Vijesti.me.

Specijalna tužiteljica Tanja Čolan Deretić rekla je kratko novinarima da je tužilaštvo zadovoljno presudom suda. U obrazloženju presude sudija Rabrenović je dala kratke razloge.

- Okrivljeni Slobodan Peković je negirao krivično djelo, navodeći da nije mogao da ubije Eminu i Muja Šabanovića u selu Hum 8. juna 1992. godine, na granici između Crne Gore i Bosne i Hercegovine, jer se nalazio u Plužinama, gdje se potukao ga Gojković Obrenom. Provjeravajući navode odbrane, nije dokazano da se nalazio u Plužinama, već u selu Hum, gdje su ga svjedoci vidjeli i prepoznali da je bio pripadnik vojske Republike Srpske. Krucijalni svjedok je Grcić Ramiza, čiji iskaz ne ostavlja nikakvu sumnju da je Peković, koji se ranije prezivao Ćurčić, bio u selu Hum, koja ga je prepoznala. Okrivljeni je toga dana na sebi imao maramu preko glave da ga ne bi prepoznali. Na osnovu sudsko medicinskog vještačenja, utvrđeno je da su Muju i Emini Šabanović nanijete strijelne povrede u predjelu grudi, ramena i nogu. Karakter smrti je ubilački. Muharem Šabanović je rekao da mu je ubijen otac Mujo, ali da nije očevidac doagađaja. Svjedok Hatidža Šabanović je rekla da je 8. juna 1992., počeo rat u njihovom selu Hum, i kada je pošla do kuće, zatekla je stravičan prizor zapaljeno tijelo Muja Šabanovića. Okrivljeni Peković je bio naoružan automatskom puškom - rekla je između ostalog sudija Rabrenović u obrazloženju presude.

Cijev pištolja stavio joj u usta

Dodala je da je dokazano da je Peković silovao oštećenu A1, koja je posvjedočila da joj je neki Vuković rekao da se skine, a zatim joj stavio cijev pištolja u usta. Navela je da je u stanu više puta silovana, a da je Peković silovao otpozadi na izrazito grub način.

- Peković je iz hale Prvi Partizan odveo A 1 u stan sa njenim djetetom. Umjesto da joj pomogne, odveo je u stan u zgradi, pa je jasno da je taj stan služio za silovanje. Okrivljeni je bio svjestan svog djela. Kod ubistva Emine i Muja Šabanovića nije pokazao bilo kakvu samilost, iako je ranije kod njih dolazio u kuću i jeo i pio - rekla je sudija Rabrenović u obrazloženju presude.

Kao otežavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne je što je ranije bio osuđivan. Kako je sudija pročitala, Peković je bio osuđen u Frankfurtu 2006, na tri godine i devet mjeseci zatvora zbog teške banditske krađe, te dvije godine i devet mjeseci zatvora za nedozvoljenu trgovinu, te na godinu i po zatvora za učestvovanje u teškoj krađi.

Prema navodima optužnice, okrivljeni Peković je 8. juna 1992. godine u vojnom napadu na selo Hum, koje pripada Općini Foča, ubio Muja i Eminu Šabanović. Nakon što je Emina Šabanović kazala da nema oružja u kući, Peković je nekoliko puta udario po glavi drvenom drškom od lopate, a zatim uhvatio za kosu i odvukao do kuće Muja Šabanovića, gdje ih je oboje ubio pucajući na njih iz automatskog oružja. Njihova tijela su izgorjela u požaru kuće Muja Šabanovića koju je zapalio Peković.

Peković je, prema navodima optužnice, početkom septembra 1992. godine silovao ženu koja je dobila status zaštićenog svjedoka.

Dodaje se da je sa još nekoliko uniformisanih lica iz sportske dvorane Partizan u Foči, u navodnoj namjeri da ih spasi, izveo zaštićenog svjedoka – oštećenu sa maloljetnom ćerkom i još dvije osobe i njihovo petoro djece i odveo u stan koji se nalazio u blizini tadašnje SJB u Foči, u kojem se nalazila grupa vojnika. Uz prijetnju, Peković i drugi muškarac su silovali zaštićenu svjedokinju nakon čega su je izveli iz te sobe.

Advokat Tomović: Sud je utvrdio sve nesporne činjenice

Advokat Dalibor Tomović, ponomoćnik oštećene A1, dao je osvrt prvostepene presude.

- Ovo je prva presuda u crnogorskom pravosuđu kada je u pitanju ratni zločin kada postoji radnja silovanja. Smatram da je sud van razumne sumnje utvrdio sve nesporne činjenice i da su te činjenice potkrijepljene dokazima u pogledu svih radnji koje čine obilježje ratnog zločina. Imajući u vidu sve okolnosti ovog slučaja, smatram da je kazna srazmjerna nekoj visini ratnog zločina. Radnje silovanja koje je pred sudom detaljno opisala A1, potvrđene su iskazom drugog zaštićenog svjedoka A2, koja je detaljno opisala kako je prepoznala okrivljenog - rekao je advokat Tomović.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je 5. septembra 2018. godine podiglo optužnicu protiv Slobodana Ćurčića koja ga tereti da je, kao pripadnik VRS-a, za vrijeme napada na selo Hum ubio dvoje bošnjačkih civila, te da je učestvovao u silovanju i seksualnom zlostavljanju. Suđenje pred Sudom BiH počelo mu je početkom 2019, a onda se prestao pojavljivati na ročištima pa je raspisana međunarodna potjernica. U Crnoj Gori se krio pod imenom Slobodan Peković sve do 19. oktobra 2021, kada je uhapšen po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, koje je preuzelo optužnicu Tužilaštva BiH.