Na današnji dan, prije dvije godine, Nermin Sulejmanović počinio je jedan od najstravičnijih zločina.

Jedanaestog avgusta 2023. godine društvene mreže preplavio je snimak monstruma Nermina Sulejmanovića, koji je direktno prenosio brutalno premlaćivanje nevjenčane supruge Nizame Hećimović. Sve se odigralo pred očima maloljetnog djeteta. 

Istog dana, nakon što je ubio Nizamu, Sulejmanović je ubio još dvije osobe, Džengiza i Denisa Ondera, a u svom krvavom pohodu u Gradačcu ranio je još tri osobe.

Stravično ubistvo Nizame Hećimović smatra se prekretnicu u borbi protiv femicida i nasilja nad ženama. 

Ubio oca i sina

Niz svirepih zločina on je započeo je dolaskom na vrata porodične kuće Nizamine tetke u kojoj je Nizama pokušala pronaći utočište.

Premlaćivanje bespomoćne žene nastavio je u vikendici u naselju Sibovac, gdje ju je na kraju hicem iz pištolja hladnokrvno ubio. Potom je sjeo u automobil i velikom brzinom jurio Gradačac.

U automobilu je dva puta pucao u Denisa, a nakon toga je pronašao i njegovog oca Đengiza Ondera, a u njihovoj kući pucao u Đengizovu suprugu Harisu Onder, i teško je ranio. 

Ko zna koliko bi još ljudi ubio pomahnitali Sulejmanović da mu spretni trgovac u prodavnici opreme za lov i ribolov, umjesto prave, nije dao startnu municiju. Sulejmanović je kasnije pucao na policijsko vozilo u kojem je ranio policajca. Nakon svega se opet oglasio na Instagramu s farme koja se nalazi nedaleko od Gradačca. Planirao je nastaviti s ubistvima, ali ga je polcija u tome spriječila. Na farmi u mjestu Ledenica Donja počinio je samoubistvo, nakon što je lociran i opkoljen.

Nitko nije odgovaran

"Svako jutro, svako moje buđenje, imam osjećaj da je tu negdje vidim kako plače, a ja joj ne mogu pomoći"  kaže Nizamina tetka Zijada Vuković-Pamuković.

Sjeća se kontakata s nadležnim institucijama od 4. do 11. avgusta, kada su svi bili upoznati s prijetnjom i kada je bilo vremena da se nešto poduzme. Teško joj je što, nakon svega, niko nije odgovoran za tragičan epilog.

"Ne može niko da ne bude kriv, a da niko ništa nije uradio tih dana. Znate koliko je sedam dana kad vodite borbu s nekim i čekate da vam dođe na vrata. Pa gledate svoje dijete u krvi, da ti odvodi, a ne možeš ništa uraditi. I na kraju meni da kažu: “Da se to desilo u mojoj kući, uradio bih drugačije”. Šta sam ja, jedna žena, u tom trenutku mogla da uradim?! Da sam mogla, uradila bih. Šta sam mogla da uradim kad mi policija kaže – neka je ona kući, mi smo blizu, doći ćemo i pomoći. Ja sam tim riječima vjerovala"  kaže Vuković-Pamuković.

Sadržaj telefona ni danas nije otkriven

Nakon trostrukog ubistva u Gradačcu, mobilni telefon trostrukog ubice poslan je na vještačenje. Istražitelje je zanimalo s kim je bio u kontaktu tih dana, posebno u noći prije ubistva kada mu je neko otkrio lokaciju na kojoj se Nizama nalazi. Prema informacijama koje ima porodica, sadržaj mobilnog telefona ni do danas nije poznat.

Dani augusta najteži su u njenom životu, ali poručuje da od borbe za sistem koji će reagirati brže i adekvatnije neće odustati.

"Ja živim u kući gdje se sve desilo, nije to baš tako jednostavno. Da niko za to nije kriv, ne mogu da shvatim. Ama baš niko, iako ne znam šta je neko uradio za nas. Mnogo je žrtava već palo. Valjda ćemo se probuditi iz ovog svega. Nekad nemam riječi, ne znam više ni šta da kažem. Sama ne mogu promijeniti svijet"  kaže Zijada Vuković-Pamuković.