Uz Vojislava Šešelja, koji je na suđenju u Hagu pokazao neviđenu drskost i nepoštivanje tog suda, bahat i samouvjeren bio je i Slobodan Milošević, koji je konstantno ponižavao svjedoke i obraćao im se s visoka.

Milošević je dominirao haškom sudnicom sve dok u nju nije kročio Slobodan Lazarević, potpukovnik kontraobavještajne službe JNA, koji je za cijelo vrijeme trajanja tzv. Republike Srpske Krajine (RSK) radio kao visoki oficir za vezu jugoslovenske vojne obavještajne službe i bio predstavnik vojne i političke vlasti Krajine na međunarodnim mirovnim pregovorima s Hrvatskom.

Znajući ko je stao na mjesto za svjedoke, Milošević se iza neprobojnog stakla prvi put ozbiljno uznemirio, izgubio kontrolu i otvoreno mu zaprijetio: "Tvoja žena se zove Zorica. Budeš li se petljao sa mnom, ja ću se pozabaviti tvojom porodicom. Ti znaš da ima još ljudi u regiji koji su meni odani."

Foto: Screenshot/YouTube

Iskusni KOS-ovac imao je apsolutno sve informacije

Prvi put je na suđenju Milošević izgledao toliko ponižen i utučen snagom nepobitnih dokaza i količinom informacija iznutra da nakon Lazarevićevog svjedočenja nije izlazio iz svoje zatvorske sobe sedmicu dana, žaleći se na iscrpljenost. Naime, Lazarević je u decembru 1991. došao na okupirano područje Hrvatske, gdje je, kao pripadnik 8. operativne grupe JNA kojom je komandovao Mile Mrkšić, radio u 21. korpusu tzv. vojske RSK kao oficir za vezu s raznim međunarodnim organizacijama na terenu poput UNPROFOR-a, Međunarodnog crvenog krsta, ECMM-a i stranih novinara.

Takva pozicija, bliski odnosi i svakodnevni službeni kontakti s vodećim ličnostima iz vrha vojno-obavještajnog aparata JNA, Srbije, Krajine i tzv. Republike Srpske (RS) u BiH, omogućili su mu da bude direktni učesnik i svjedok najvažnijih događaja iz tog vremena. Posebno je bio dobro informisan o svemu što se dešavalo na okupiranom dijelu Hrvatske od početka velikosrpske agresije do nestanka Krajine u Oluji.

Pravni stručnjaci i svjetski mediji bili su jedinstveni u ocjeni da je, nakon hapšenja i privođenja pred Haški sud Slobodana Miloševića, svjedočenje Slobodana Lazarevića pred tim sudom bilo najznačajniji trenutak za međunarodnu pravdu, prenosi Kamenjar tekst Željka Dogana.

Najoptužujuće svjedočenje koje je Haški sud ikada čuo

Da se zaista radi o izuzetno važnom svjedoku, potvrdilo je i pisanje BBC Newsa (20. 02. 2003.), u kojem se ističe kako je Lazarević pružio "najoptužujuće svjedočenje koje je Haški sud ikada čuo", a po priznanju (Hrvatskoj nesklonog) londonskog The Economista, on je bio "real insider" – upućeni član zatvorenog kruga koji je tačno znao kako je zamršeni srpski zapovjedni lanac od Beograda naniže funkcionisao za vrijeme agresije na Hrvatsku i BiH.

Na suđenju Miloševiću u Hagu, Lazarević je na sažet i jasan način razotkrio kako je tzv. Krajina, čvrsto kontrolisana i dirigovana iz Beograda, bila područje zločina, kriminala i pljačke, kojoj je jedina svrha bila nasiljem proširiti granice Velike Srbije. Iz njegovog svjedočenja, potkrijepljenog vjerodostojnim dokumentima, fotografijama i dokazima, kristalno jasno se uočio kriminalni karakter te terorističke paradržave koju su velikosrbi iz Beograda stvorili, nadgledali i čvrsto kontrolisali u svim njenim segmentima.

Na upit sudije Maya da objasni odnos i razlike između JNA, vojske RSK i vojske RS u BiH, Lazarević je odgovorio da se tu ne može govoriti o tri različite vojske nego o jednoj i samo jednoj vojsci – JNA ili srpskoj vojsci. Dalje je pojasnio da su imena poput vojska RSK ili vojska RS u BiH potpuno nevažni pojmovi u stvarnom smislu, jer je svo oružje, oprema, oficirski kadar i finansije dolazilo iz Beograda, odnosno Srbije. Vojska RSK i RS vršile su zajedničkim snagama vojne operacije na području Hrvatske i BiH.

Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX

Gotovina i Markač ga uzeli kao prvog svjedoka odbrane

Na pitanje sudije Maya da mu opiše ko je bio Mile Mrkšić, Lazarević je rekao da je on bio komandant 8. operativne grupe JNA, koji je kasnije, 1995., postao komandant vojske RSK. Prisjećajući se razgovora s Mrkšićem u vezi vukovarske bolnice, Lazarević je posvjedočio da mu je Mrkšić priznao kako je on zapovjedio Šljivančaninu da pobije ranjenike i bolesnike riječima: "Pobij ta govna!" (str. 12318).

Onda je sudija May zamolio Lazarevića da objasni zapovjedni lanac i strukturu Službe državne bezbjednosti Srbije (SDBS). On je to ovako opisao: "Na čelu SDBS-a u Beogradu bio je Jovica Stanišić, a njegovi direktni pomoćnici bili su Frenki Simatović, pukovnik Ulemek (Legija) i pukovnik Božović, koji su naizmjenično radili u komandnom štabu na okupiranom dijelu Hrvatske, na Petrovoj gori. Ispod njih je bio Tošo Pajić, šef policije tzv. RSK, koji je bio na direktnoj telefonskoj vezi sa Stanišićem u Beogradu, kojeg je uvijek oslovljavao s ‘tata’, a Miloševića s ‘gazda’."

Lazarević je pred Haškim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, u više navrata vrlo efektno opovrgnuo optužnicu tužilaštva tog suda da su Tuđman i hrvatska vojska u Oluji "protjerali 250 hiljada Srba iz Krajine". U sučeljavanju s predsjednikom RSK Milanom Martićem, Lazarević je nepobitno dokazao upravo suprotno – da je egzodus uvježbavao i zapovijed za iseljavanje stanovništva, na mig iz Beograda, izdao sam Martić, a tekst te zapovijedi njegovog "Vrhovnog savjeta za odbranu" bio je objavljen u vodećem beogradskom listu Politika. Činjenica da je braniteljski tim na suđenju hrvatskim generalima Gotovini i Markaču odlučio za prvog svjedoka odbrane uzeti upravo Slobodana Lazarevića jasno ukazuje o koliko se dragocjenom svjedoku radi.