Sjećate li se kada je američki predsjednik Donald Trump najavljivao da će se Rusija suočiti s "teškim posljedicama" ako ne pristane na prekid vatre u Ukrajini? Ili kada je prijetio drakonskim sankcijama ako ruski predsjednik Vladimir Putin ne prihvati mir? Sve se to događalo uoči summita Trump-Putin na Aljasci 15. augusta, kada su mediji brujali o Trumpovoj navodnoj ljutnji na Putina. No, nakon prošlotjednog summita koji se pretvorio u uzajamno divljenje, sve je to nestalo i istopilo se kao lanjski snijeg, piše u svojoj analizi Foreign Policy.

U nastavku prenosimo njihovu analizu.

Trijumf za Putina na Aljasci

Na Aljasci je Trump pozvao Putina, optuženog ratnog zločinca, u svoju limuzinu na privatan razgovor, obasipao ga javnim pohvalama i govorio o sjajnoj budućnosti američko-ruskih odnosa. Putin je uživao u pažnji, slaveći izlazak iz međunarodne izolacije. Ruski političari su sastanak proglasili ogromnim trijumfom, a nedugo zatim Putin je naredio nove napade dronovima i raketama na ukrajinske gradove, u kojima je ubijeno najmanje 14 civila, dok su ruske snage nastavile napredovati na bojištu.

Što Kijev može očekivati zauzvrat, ostaje nejasno, no prvi znakovi su zlokobni. Nakon summita, Trump je ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom poručio da "će na njemu biti" da okonča rat.

Iako je ton bio pozitivniji tijekom sastanka sa Zelenskim i europskim čelnicima u Bijeloj kući 18. augusta, ostaje činjenica da SAD sada vrši pritisak na Ukrajinu da ustupi teritorij agresoru. U ime Moskve, Washington čak traži da Kijev preda i dodatna područja koja nisu pod ruskom okupacijom.

Čovjek iz sjene: Steve Witkoff

Na sastanku u Bijeloj kući, Trump je ponudio mogućnost američkih sigurnosnih jamstava za Ukrajinu u slučaju dogovora. Ipak, ispod svih osmijeha i uvjeravanja osjećala se nelagoda. "Nisam uvjeren da predsjednik Putin također želi mir", izjavio je francuski predsjednik Emmanuel Macron, i to s dobrim razlogom - Putin smatra da pobjeđuje u ratu i rado će zavlačiti Trumpa dok nastavlja s nasiljem.

Iako je Trump taj koji donosi konačne odluke, pregovarački proces ne bi bio u ovako lošem stanju bez Stevea Witkoffa, Trumpovog državnog tajnika i čovjeka iz sjene. Upravo su Witkoffovi brojni posjeti Moskvi pokrenuli događaje koji su doveli do ove situacije.

Witkoff je iz sastanaka isključivao stručnjake iz State Departmenta, ponekad se oslanjajući isključivo na prevoditelje koje je osigurao Kremlj, što je teško kršenje diplomatske prakse. Optužen je da čak ne zna ni imena ukrajinskih pokrajina o čijoj sudbini pregovara.

Papagajsko ponavljanje stavova Kremlja

Witkoff je Trumpovu naklonost zadržao, između ostalog, i papagajskim ponavljanjem retorike Kremlja. Ponavljao je lažne tvrdnje o diskriminaciji govornika ruskog jezika u istočnoj Ukrajini i legitimizirao okupaciju teritorija "referendumima gdje je premoćna većina ljudi naznačila da želi biti pod ruskom vlašću" – kao da ti glasovi nisu organizirani pod prijetnjom oružja.

O Putinu, čovjeku poznatom po trovanju kritičara, Witkoff ima visoko mišljenje. "Ne smatram Putina lošim tipom", rekao je, opisujući ga kao "ljubaznog" i "velikog".

Zapanjujuće je da je čovjek zadužen za redovite posjete Kijevu, bivši general Keith Kellogg, praktički isključen iz procesa, dok je nespretni Witkoff, koji kanalizira Putinove stavove, dobio pozivnicu za summit na Aljasci.

U svijetu gdje su točnost i profesionalizam važni, Witkoff bi odavno bio smijenjen. Međutim, on je savršeno utjelovljenje Trumpovog pristupa međunarodnim odnosima, koji se temelji na preziru prema diplomatskoj stručnosti i vjerovanju da se sve može riješiti "zdravim razumom" i tapšanjem po leđima.

No, hoće li Ukrajinci i njihovi europski saveznici prihvatiti dogovor koji uključuje prepuštanje tisuća četvornih kilometara vlastite zemlje? Ukrajinci se neće dati pokolebati obećanjima o komercijalnoj vrijednosti svoje imovine niti sigurnosnim jamstvima koja nudi čovjek koji ne zna ni imena pokrajina o kojima pregovara.

Oni se ne bore samo za teritorij, već za suverenitet, demokraciju i opstanak. Moskva i Washington mogu izdavati diktate, ali ako se ne pozabave uzrokom sukoba - ruskim imperijalističkim namjerama - neće okončati apsolutno ništa.

Steve Witkoff je majstor katastrofe koja samo čeka da se dogodi.