Srbija i Ujedinjeno Kraljevstvo imaju dugu tradiciju vojne suradnje, a glavna područja danas su vojna medicina, obrazovanje i suradnja vojnih orkestara, kaže vojni ataše Velike Britanije u Srbiji, pukovnik Jonathan Williamson.

U razgovoru koji je na odličnom srpskom jeziku vodio s Tamarom Bajčić za podcast „Pola sata Demostata“, dodaje da su sada srpski i britanski vojnici angažirani zajedno u misiji na Cipru. Također, u okviru tradicionalnog oblika vojne suradnje, Ujedinjeno Kraljevstvo je prošle godine imalo najveći strani kontingent na vježbi Vojske Srbije „Platinasti vuk“ u bazi „Jug“ kod Bujanovca. Pukovnik Williamson naglašava da je na to profesionalno najponosniji, ali spominje i svoj osobni uspjeh jer je diplomirao na srpskom generalštabnom tečaju prošloga ljeta. S obzirom na to da je na sveučilištu studirao jezike, jako mu je zanimljivo raditi i komunicirati na drugim jezicima, prenosi Nova.rs.

Intervju Demostata prenosimo u cijelosti.

„Ove godine imamo jedan veoma raznolik i detaljan program bilateralne suradnje koji sadrži više od 40 aktivnosti. Naša vojno-medicinska suradnja, uključujući i komemoracije kojima obilježavamo partnerstvo iz Prvoga svjetskog rata, sve je obimnija. Posebno mi je drago što će i ove godine srpski vojno-medicinski tim sudjelovati na natjecanju u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prošle godine su bili drugi – nadamo se da će ove godine pobijediti. U travnju smo vodili polaznike visokih studija sigurnosti i obrane u posjet Londonu, a njihove kolege s britanskog Royal College of Defence Studies u svibnju su provele jedan tjedan u Srbiji“, ističe pukovnik Williamson.

Neizvjesno vrijeme i kolektivna sigurnost

Na pitanje kako vidi NATO savez, s obzirom na to da dolazi iz Velike Britanije, koja je članica, podsjeća da su se NATO-u nedavno pridružile još dvije zemlje – Finska i Švedska – čime je broj članica porastao na 32.

„Nakon ruske invazije na Ukrajinu, većina zemalja je povećala vojne proračune. NATO trupe u okviru vojnog programa združenog prisustva stacionirane su u Latviji, Estoniji, Litvi, Poljskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj, čime pružaju dodatnu zaštitu državama istočnog krila Saveza. Ono što je još važnije, NATO je ono što drži SAD i europske saveznike zajedno kada govorimo o sigurnosnim pitanjima. Omogućava bližu suradnju u borbi protiv globalnih problema poput terorizma, kibernetičkog ratovanja i tehnološke utrke. Živimo u veoma neizvjesnom vremenu, a NATO pruža jamstvo kolektivne sigurnosti“, naglašava pukovnik Williamson.

Potvrđuje da je dijalog između partnerskih zemalja i NATO saveza, ali i među samim partnerskim državama – od ključnog značaja.

„Članice svake velike organizacije neće uvijek imati ista stajališta, tako da razgovori pomažu u rješavanju nesuglasica i jačanju veza. Jednako je važno da NATO vodi stalan i jasan dijalog s partnerskim zemljama. Neke od tih zemalja žele se priključiti Savezu, a neke ne – u oba slučaja važno je da postoji razumijevanje, da se pronađu područja u kojima mogu surađivati i uskladiti različita gledišta. Sve to omogućava smisleno partnerstvo i sprječava nerazumijevanja“, kaže sugovornik Demostata.

Kompliciran odnos

Zanimljivo je pitanje partnerstva i razvoja odnosa Srbije i NATO saveza, smatra on.

„To je vrlo kompliciran odnos zbog 1999. godine. No, NATO je sada potpuno drugačija organizacija. Više nema 16 zemalja članica već 32, uključujući i nekoliko bivših vojno neutralnih. Srbija je jasno istaknula da se ne želi pridružiti NATO savezu i mi poštujemo srpsku politiku vojne neutralnosti. Ipak, Srbija ima već dobro razvijen odnos s NATO-om – pridružila se procesu planiranja i revizije 2007. kako bi se pripremala za multinacionalne operacije pod mandatom Ujedinjenih naroda, kao i operacije upravljanja krizama. Ta suradnja je produbljena 2015. godine kada je Srbija dogovorila Individual Partnership Action Plan, koji je sada postao Individual Partnership Programme. Time se osigurava ažurirani okvir za specifične ciljeve koje Srbija želi postići u okviru suradnje s NATO savezom. U Beogradu postoji NATO vojni ured za vezu, kao i CBRN centar Vojske Srbije u Kruševcu, gdje NATO sudjeluje u radu regionalnog centra za obuku. Naravno, tu je i KFOR – NATO snage u koje svi na Kosovu imaju povjerenja jer se trude biti pravedni i neutralni, izgraditi mir i očuvati stabilnost“, navodi pukovnik Williamson i dodaje da je na Srbiji da odluči koliko blisko želi surađivati s NATO savezom.

Sugovornik ističe da obje strane mogu imati koristi od partnerstva. Srbiji ta suradnja može pomoći u nastojanjima da razvije svoju vojsku, njezine kapacitete, modernizira oružane snage zajedno s regionalnim partnerima i drugim članicama NATO-a. Srbija je nedavno kupila značajnu količinu vojne opreme od NATO zemalja i bliska suradnja s tim državama omogućit će joj da maksimalno iskoristi te kapacitete. NATO, s druge strane, dobiva sposobnog i pouzdanog vojnog partnera koji je najutjecajniji u ovom složenom regionu i na kojeg se može osloniti kada je to potrebno, ističe pukovnik Williamson. On potvrđuje da zemlje Zapadnog Balkana danas nisu iste kao krajem 1990-ih godina.

Raznoliko, fascinantno i posebno mjesto

„Zemlje Zapadnog Balkana značajno su napredovale od 1990-ih – izgradile su svoje ekonomije i društva. Transformacija od zemlje u ratu do zemlje na putu europskih integracija znači predanost demokratskoj reformi i regionalnoj suradnji. I dalje postoje određeni problemi, ali uspješna budućnost regije leži u prevladavanju povijesnih podjela i fokusiranju na veću integraciju, a ne na podjele. To bi bilo najbolje za budućnost ovoga regiona“, kaže on.

Na kraju razgovora podsjeća da je velik dio svoje vojne karijere proveo na Zapadnom Balkanu i zavolio taj dio svijeta.

„Postoje određeni problemi, kao i u drugim dijelovima svijeta, ali to je i dalje jedno tako raznoliko, fascinantno i posebno mjesto. Zato je moja poruka: Ne zaboravite prošlost, ali usmjerite svu energiju na budućnost“, zaključuje pukovnik Jonathan Williamson.