U posljednjih nekoliko dana, nedaleko od obala Norveške, odvija se velika potraga za ruskim podmornicama koje su navodno ugrozile američki nosač aviona klase Ford tokom NATO vježbe u Severnom moru.

Redovno raspoređivanje udarne grupe predvođene nosačem USS Gerald R. Ford pretvorilo se u incident koji podsjeća na epizode iz Hladnog rata.

Udarnu grupu čine tri razarača klase Arleigh Burke – USS Bainbridge, USS Winston S. Churchill i USS Mahan – kao i brod za brzu podršku USNS Supply. Uz površinski dio pratnje, grupu nevidljivo štite i savezničke podmornice. Ali problem je što se, prema navodima norveških medija, u blizini pojavilo i više ruskih podmornica, čiji je tačan sastav nepoznat.

Crveni alarm oglasio se kada je primjećeno da su baze Sjeverne flote u Rusiji prazne, a da je između četiri i osam podmornica nestalo s veza. U pitanju su, navodno, strateški važni modeli: četiri Yasen-M (sa krstarećim raketama i torpedima), dvije Victor III, dve Akule i jedna Oscar II.

Lov u Sjevernom moru

Potraga za „nestalim“ ruskim podmornicama uključila je najmanje deset aviona P-3 Orion i P-8 Poseidon, kao i helikoptere za protivpodmorničku borbu iz sastava norveške, britanske i američke mornarice. Oni skeniraju obalu Norveške u pokušaju da detektuju zvučne ili elektromagnetne tragove podmornica, piše Klix.ba.

Protivpodmornički rat naziva se i „rat slušalica“ – sonaristi i hidroakustičari osluškuju podmorje u potrazi za karakterističnim zvukovima propelera i motora. Avioni ispuštaju plutače sa senzorima ili koriste detektore elektromagnetnog polja. Posljednju liniju odbrane predstavljaju NATO napadačke podmornice, koje prate i ruske strateške jedinice.

Ali, današnje ruske podmornice znatno su tiše od sovjetskih iz Hladnog rata. Nove generacije – poput Borei i Yasen-M – imaju motore gotovo bešumnog rada, što otkrivanje čini daleko težim. Plovidba u vodama sa visokim salinitetom ili ispod arktičkog leda dodatno otežava rad sonarima.

Ruski izazov NATO-u

Ulaskom Švedske i Finske u NATO, Baltičko more praktično je zatvoreno za ruske podmornice, a Crnomorska flota je ograničena ratom u Ukrajini. Zato Kremlj glavni pritisak prebacuje na Sjevernu i Pacifičku flotu, koje raspolažu strateškim nuklearnim podmornicama tipa Delta IV i Borei-M.

Sadašnja epizoda kod Norveške, ocjenjuju analitičari, „jasan je signal NATO-u da pojača sposobnosti protivpodmorničke borbe“. Gubitak nadzora nad konvencionalnim napadačkim podmornicama još se može tretirati kao „šahovska partija u podmorju“. Ali, kako navode vojni izvori, „bekstvo strateških nuklearnih podmornica – to je trenutak kada se pali crveno svjetlo“.

Američka dominacija, evropske slabosti

Sjedinjene Države i dalje imaju daleko najveće kapacitete u protivpodmorničkoj borbi – od satelita do mornaričkih i vazdušnih platformi. Flota od preko 130 P-8 Posejdona i više od 250 helikoptera MH-60R Seahawk omogućava SAD da dominiraju u ovoj vrsti ratovanja. Ostale članice NATO-a zajedno nemaju ni približne snage, što Moskva koristi kako bi izazivala Zapad u sjevernim morima.

Kako piše jedan analitičar, ruski komandanti sve češće se ponašaju „kao kapetan Remijus u filmu Lov na Crveni oktobar“. Samo što ovaj put igra skrivača sa podmornicama nije fikcija, već realnost koja NATO-u vraća duh hladnoratovskog nadmetanja.