Zašto Hrvati ne žive dalje od gradova kao u Evropi? Loš prevoz, visoki troškovi i centralizacija glavni su razlozi.

U mnogim zemljama Zapadne Evrope sasvim je normalno živjeti i po nekoliko desetina kilometara od velikog grada i svakodnevno putovati na posao. U Hrvatskoj, međutim, takav način života i dalje izaziva čuđenje i otpor.

Na Redditu se povela rasprava o ovoj temi. Jedan korisnik je pitao:

"Zašto je Hrvatima normalno u inostranstvu živjeti 30–50 km od grada, a u Hrvatskoj nije? Svi koje poznajem vani žive dalje od velikih centara jer je jeftinije. Kod nas ljudi žele stan u centru Zagreba, blizu tramvaja, i to za male pare. Zašto kod nas nije normalizovan život u Koprivnici, Zaboku, Sisku ili selima?"

Razlike između sela u Hrvatskoj i Evropi

Korisnici su istakli da se „malo mjesto“ u bogatijim državama ne može porediti s onim u Hrvatskoj.

"U Njemačkoj selo znači zajednica od 12.000 ljudi, što je kod nas veličina gradova poput Trogira. Tamo imaš sve – od prodavnica do sadržaja za djecu, a ne samo jednu trgovinu i kafanu", navodi jedan od komentara.

Dodaju da u inostranstvu ni ruralna mjesta nisu izolovana – imaju vrtiće, prodavnice, razvijenu infrastrukturu i dobre veze sa većim gradovima. U Hrvatskoj je ponuda ograničena, a često nedostaje i osnovno.

Javni prevoz – ključna razlika

Gotovo svi su istakli isti problem: javni prevoz.

"U inostranstvu imaš voz na svakih 50 minuta i za 40 minuta si u centru grada. Kod nas iz Sesveta putuješ isto toliko", komentarišu korisnici.

"Možda je razlika u tome što vani javni prevoz zaista funkcioniše? Kod nas, ako živiš u selu, imaš tri linije dnevno dok traje škola, vikendom ništa. Bez auta nemaš izbora", dodaju drugi.

To značajno povećava troškove života, ali i iscrpljuje ljude.

"U Hrvatskoj nije sreća živjeti 50 km od posla. Putuješ sat i po u jednom pravcu i izgubiš 2–3 sata dnevno. To više nije 8-satno radno vrijeme nego 12-satno", navodi jedan korisnik.

Jedan Varaždinac izračunao je troškove: samo za gorivo i putarine godišnje bi dao 6.750 eura – više od četiri prosječne plate, a vozom bi izgubio 1.350 sati godišnje, skoro dva mjeseca života. Kao poređenje, u Francuskoj brzim vozom (TGV) 30 km pređeš za 10 minuta, dok u Splitu iz Kaštela do grada (5 km) treba i do pola sata – "ako imaš sreće".

Zašto ljudi biraju grad

Mnogi su naveli da im je teško da žive tamo gdje za svaku stvar moraju da sjednu u auto.

"Do prvog vrtića imam 12 km, do osnovne škole isto. Prvi normalan park je 10 km dalje, kao i veća prodavnica. Sve što hoću da uradim, moram autom", navodi jedan korisnik.

Grad, iako gužvovit i skuplji, pruža veću praktičnost – sve je blizu. U Evropi se decenijama ulaže u decentralizaciju i razvoj manjih sredina, dok se u Hrvatskoj sve svodi na nekoliko većih gradova.

Kritike i suprotna mišljenja

Bilo je i onih koji smatraju da ljudi previše idealizuju inostranstvo.

"Jer tamo ne žive na Balkanu, pa je sve uređenije. Čudno da nisi pitao kako to da vani naši ljudi imaju bolje poslove i balans posla i života, a ovdje nemaju", napisao je jedan korisnik.

Drugi dodaju da je problem i mentalitet.

"U inostranstvu ljudi prihvate da su 'zadnji u selu', dok se kod nas život van grada doživljava kao zaostalost. A zapravo manja sredina može da pruži zdraviji i mirniji život", piše u jednom komentaru.

Jedan korisnik sve je rezimirao grublje:

"Zato što su ljudi lijeni. Najdeblja smo nacija, nikome se ne da raditi."