Karta međunarodnih reakcija na ujedinjenje Bugarske 1885. godine otkriva koliko je taj historijski događaj potresao Evropu. Rasprave koje se danas vode o toj temi pokazuju da Balkan ni tada ni danas nije mogao izbjeći sudar interesa lokalnih naroda i velikih sila.

Podsjetimo, ujedinjenje Kneževine Bugarske i Istočne Rumelije 1885. godine izazvalo je burne reakcije evropskih sila i susjednih država, razotkrivajući duboke podjele i različite interese u regiji. Dok su velike sile balansirale između podrške, protivljenja i neutralnosti, balkanske zemlje suočavale su se s vlastitim nacionalnim ambicijama i strahovima od gubitka uticaja, piše Dnevno.hr.

Za Srbiju, ujedinjenje Bugarske predstavljalo je direktnu prijetnju. Beograd je u to vrijeme želio širiti svoj uticaj prema jugu, a ne prema sjeveru. Ojačana Bugarska ugrožavala je te planove i mogla preuzeti vodeću ulogu među južnoslavenskim narodima. Strah od konkurencije bio je toliko snažan da je Srbija objavila rat Bugarskoj, ali je doživjela bolan poraz u Bitki kod Slivnice. Time je Srbija izgubila priliku da se nametne kao glavna balkanska sila, a njene ambicije ostale su nedosanjane.

U sjeni Beča i Budimpešte

Hrvatska se tada nalazila unutar Austro-Ugarske Monarhije, pa nije mogla direktno reagovati. Ipak, događaji u Bugarskoj nisu prošli nezapaženo. Za austro-ugarske vlasti, koje "nisu željele konkurenciju u slavenskom svijetu", bugarsko pitanje bilo je osjetljivo. U Monarhiji su se bojali jačanja slavenskih pokreta, jer su i sami južnoslavenski narodi, uključujući Hrvate, težili većoj autonomiji.

U hrvatskoj javnosti, uprkos nedostatku političke moći, događaji u Sofiji i Plovdivu doživljavani su kao simbol borbe za slobodu i samoodređenje.

Rasprava koja je osvanula na Redditu otkriva kako ova tema i danas budi emocije, bilo to u Srbiji, Rusiji ili Velikoj Britaniji:

"Velika Britanija općenito se protivila svemu što je imalo veze s Bugarskom, jer je Rusija to uglavnom podržavala. Rusija se okrenula protiv Bugarske onog trenutka kada je postalo jasno da ona neće biti ruska marionetska država, pa ju je Ujedinjeno Kraljevstvo odmah podržalo", bio je jedan komentar, na što je drugi napisao da su Britanci imali dobre razloge za svoje ponašanje.

"Nije da Britanci nisu imali svoje razloge da se protive Rusiji u gotovo svakom međunarodnom pitanju tog vremena; veliki problem bio je to što je gotovo svako međunarodno pitanje koje je uključivalo Rusiju i Ujedinjeno Kraljevstvo imalo veze s Carigradom, a ona koja nisu – imala su ‘problem Carigrada’ u pozadini."

Neka buduća verzija Srbije

Kako je Osmansko Carstvo brzo slabjelo, Rusija se željela širiti na jug i naposljetku zauzeti Carigrad. Postojala su dva velika razloga za to iz ruske perspektive. Prvo, Carigrad je vrata prema Sredozemlju – posjedovanje grada otvorilo bi za Rusko Carstvo do tada nezamislive trgovačke mogućnosti. Drugi razlog bio je odbrambeni: invazija na Rusiju mogla je doći ili klasičnim evropskim putem preko zapada, ili preko ravnica sjeverno od Crnog mora. Rusija je bila posebno osjetljiva na tu laku rutu invazije.

Britancima je bilo neprihvatljivo da Rusi zauzmu Carigrad. "Sredozemlje je bilo britansko jezero; s njim u svom posjedu, nisu trebali ničije dopuštenje da opslužuju svoje kolonije u Africi i Indiji (posebno nakon izgradnje Sueza). Ruska kontrola Carigrada značila bi da Rusija dobiva pravo glasa u onome što se događa na Sredozemlju – a neka buduća verzija Rusije mogla bi odlučiti da im je potreban teritorij oko Carigrada kako bi ga zaštitili. Rat koji bi se vodio usred britanskih trgovačkih puteva bio bi vrlo loš rat za Ujedinjeno Kraljevstvo."

Taj problem bio je u pozadini svake britansko-ruske interakcije u to vrijeme. "Dakle, iako sa strane izgleda gotovo smiješno – doslovno su se suprotstavljali jedni drugima u gotovo svemu, gotovo refleksno – postojali su konkretni geopolitički razlozi za to protivljenje", napisao je jedan Britanac.

Zabili nož Bugarskoj u leđa

U cijelu stvar se 1885. godine uplela i Srbija, koja je bila protiv ujedinjenja:
"U osnovi su svi oko Bugarske bili protiv ujedinjenja iz očitih razloga. Istočna Rumelija bila je tada osmanski vazal, pa su Bugari prije ujedinjenja nagomilali cijelu vojsku na granicu s Osmanlijama misleći da će je oni htjeti vratiti silom. Ujedinjenje se dogodilo, a ispostavilo se da je napad došao od tadašnjih naših prijatelja iz Srbije, namamljenih obećanjima Austro-Ugarske o podršci. Bugarska vojska morala je marširati pet dana na drugu stranu zemlje da bi se obranila od Srba, i na kraju im razbila guzice te počela napredovati na srpski teritorij. Austro-Ugarska je uskočila da spasi Srbe, potpisan je mirovni ugovor bez ikakvih posljedica po Srbiju i bez ikakvih dobitaka za Bugarsku. Bugarska je ipak ostala ujedinjena.

Rusija je bila protiv ujedinjenja, jer je car želio da Bugari budu njegove marionete, a Ujedinjeno Kraljevstvo podržalo je ujedinjenje jer bi to štetilo ruskim interesima i spriječilo širenje prema Carigradu."

"Obožavam kako je srpski kralj odlučio zabiti nož u leđa Bugarskoj iz zabave, a onda se u srpskim historijskim knjigama Bugari nazivaju izdajnicima", komentirao je jedan Redditovac posprdno, na što se javio jedan Srbin.

Simbol srpskog otpora

"Nije to baš učinio iz zabave, učinio je to jer su se Srbi borili u toliko ratova protiv Turaka, toliko ih je poginulo, a dobili su vrlo malo teritorija; čak su i cijelu Bosnu i Hercegovinu, koju su Srbi smatrali svojim izvornim područjem i koja je imala srpsku većinu, dali Austrijancima. U međuvremenu, Rusi su pokušali stvoriti veliku Bugarsku, koja bi lako postala regionalna sila i dominirala malom Srbijom. Čak su htjeli dati zemljišta koja su srpski vojnici oslobodili Bugarskoj, uključujući Niš. Tako je srpski vladar odveo ruskog diplomata u Niš, pokazao mu Kulu od Lubanja koju su Turci napravili od glava obezglavljenih Srba i rekao mu: ‘Kad napraviš još jednu i staviš moju glavu na vrh, onda možeš dati Bugarima Niš.’ Kula od Lubanja bila je simbol srpskog otpora i turske brutalnosti.

Čak i nakon što su granice ponovno povučene na Berlinskom kongresu, Bugarska je i dalje imala prednost u veličini, a ujedinjenjem s Istočnom Rumelijom postala je najjača lokalna sila koja bi u budućnosti mogla dominirati Balkanom. "Je li pogriješio napavši Bugarsku? Naravno, ali prevladavalo je mišljenje da je bilo nepravedno da Bugari dobijaju zemlju gotovo besplatno, dok su druge balkanske zemlje koje su također ratovale i krvarile imale velik dio svog naroda pod stranom vlašću i nisu smjele ništa učiniti po tom pitanju."

"Objava rata od strane Srbije bila je velika pogreška. Gotovo niko nije podržavao tu odluku, to je bila samo opsesija kralja Milana. Imali smo odlične odnose s Bugarima do tada, a taj glupi i besmisleni rat pokvario je sve za sljedećih 100 godina."