Nakon što je svijetom odjeknula vijest o okrutnom ubistvu mlade Ukrajinke Iryne Zarutske u američkom gradu Charlotteu te atentata na Charlieja Kirka u Utahu, Sjedinjene Američke Države učvrstile su svoje mjesto kao "država u kojoj nikad ne bismo željeli živjeti".

Da poput nas razmišlja veliki broj Evropljana, vidljivo je na društvenim mrežama, na kojima je diskurs o ova dva mračna čina aktivniji nego ikad. Iryna, mlada plavokosa izbjeglica iz Ukrajine koja je pobjegla od rata kako bi na američkom jugu sagradila bolji život, izbodena je u vozu, na povratku kući nakon smjene u fast food restoranu, a usmrtio ju je Decarlos Brown, beskućnik koji pati od mentalnih problema i policiji dobro poznat zločinac. Afroamerikanac. Čovjek koji je izvukao nož, izbo Irynu u vrat te mirno izašao iz voza govoreći kako je upravo "ubio bijelu curu".

Društvene mreže gore od narativa – šta da je situacija bila obrnuta? Šta da je bijelac usmrtio mladu Afroamerikanku koja nikoga nije dirala, koja ničim nije zaslužila smrt? Odgovor na to pitanje nikad nećemo znati, ali svi znamo šta se u Americi, ali i svijetu, dogodilo nakon smrti Georgea Floyda. Iryna je izbodena na smrt 22. augusta, piše Dnevno.hr.

"Nadamo se boljem, ali mi očekujemo rat"

Niti mjesec dana nakon ovog potresnog zločina, Ameriku potresa atentat na desničara Charlieja Kirka, političkog aktivistu i saradnika američkog predsjednika Donalda Trumpa. Kirk je ubijen dok je na univerzitetu u Utahu održavao debatu sa studentima, a video njegovog atentata obišao je svijet. Baš poput videa ubistva Iryne Zarutske. Kirka je ubio Tyler Robinson, uspješan student odgojen u desno orijentisanoj porodici, koji je navodno radikaliziran vezom s trans-ženom. Donald Trump zatražio je smrtne kazne i za Tylera Robinsona i za Decarlosa Browna.

Uspjeli smo kontaktirati nekoliko poznanika iz Amerike, među kojima je i jedna žena, Lizzy, stanovnica Charlottea, grada u kojem je ubijena Iryna. Neki od naših sagovornika imaju djecu, neki studiraju, neki rade i bore se za bolji život, neki su desničari, a neki ljevičari. Neki su demokrati, neki republikanci. Svi oni rođeni su i odrasli u Americi, američki su građani i svi su prestravljeni.

Natasha, koja živi i radi na Floridi, u Miamiju, ispričala je:

"Moja kćer ove godine kreće u prvi razred osnovne škole. Ne mogu otvoriti TikTok bez da vidim odvratne stvari koje se dešavaju u Americi. Ne mogu upaliti TV a da ne vidim gnjusne reklame za povratak u školske klupe – kako koristiti olovku da bi se dijete odbranilo od napadača, kako koristiti ruksak, a kako pernicu. Ogorčeni smo. Moj muž se boji i razmišlja o kupovini pištolja. Ja ne spavam. Ne spavam već mjesecima – strah da ću svoje dijete, svoju djevojčicu, poslati u školu i da je više nikad neću vidjeti zbog nekog luđaka u meni izaziva osjećaj jeze. Ne znam kako da je zaštitim. Svi Amerikanci se boje. Nadamo se boljem, ali u ovom trenutku, mi očekujemo rat."

"Mrzim što se dešava u ovoj državi"

William, koji živi i radi u Bostonu, u američkoj saveznoj državi Massachusetts, rekao nam je:
"Ne znam šta bih rekao. Ja sam prirodno introvertirana osoba, ne miješam se u politiku i radim na studentskom kampusu. Moj život su računari i skupljanje informacija. Nemam djece, ali imam mozak. Situacija nije dobra. Situacija je daleko od dobre. U zraku visi nekakva energija koju je teško opisati – kao da će se svakog trenutka desiti nešto užasno, nešto nepovratno. Amerika propada. Amerika više nije ono što je bila. I više to nikad neće biti. Vidio sam danas mural posvećen Iryni na putu za posao… Ubio me taj zločin, taj video me ubio. Šta je ona uradila da je zaslužila tako užasnu smrt? Ili Charlie Kirk? Ne slažem se s nekim njegovim izjavama, ali sam upoznat s njegovom porukom. Niko nije zaslužio javnu likvidaciju. Niko."

Lizzy, stanovnica Charlottea, opisala je:

"Završila sam psihologiju i trenutno sam trudna sa svojim prvim djetetom. Radim na fakultetu u Charlotteu i moram naglasiti da svi mi stojimo uz Irynu. Svi mi stojimo uz Charlieja Kirka. Ne znam šta čeka Ameriku u budućnosti, ali trenutno je život u ovom gradu nepodnošljiv. Bojimo se. Muž i ja odlučili smo ne ići na koncerte, ne ići u kino, izbjegavamo i tržne centre. Pokušavamo zaštititi našu bebu. Dugo smo pokušavali postati roditelji, a svijet u koji će se moja beba roditi… Ne znam. Ne čini mi se kao dobar svijet. Moj muž je uvjeren da će Amerika krenuti u rat prije rođenja našeg djeteta. Mrzim nasilje, mrzim što se dešava u ovoj državi i da mogu, otišla bih. Otišla bih u Evropu ili Aziju, negdje gdje bih se osjećala sigurno. Negdje gdje bih bez straha mogla otići kupiti namirnice. Ljudi koje pratim kao psihologinja su na rubu, sve klizi u haos, u paniku, depresiju i anksioznost. Teško je. Teško je svaki dan slušati ljude koji se boje kad se i ja bojim. Većina Amerikanaca samo želi mir. Ispaštamo zbog zvjerskih zločina ljudi koje jedva mogu nazvati ljudima. Mrzim ih. Mrzim to što su napravili političku i društvenu klimu u kojoj se bojim za svoju bebu. Bojim se za muža svaki put kad ode na posao. Bijela sam i plavokosa. To trenutno nije dobra kombinacija ovdje, imam osjećaj da crni građani imaju veća prava od nas. Mislim da su se stvari jako promijenile i da živimo jednu novu stvarnost koju niko nije birao, ali nažalost – to je Amerika danas."

Iskustva Williama, Natashe i Lizzy donijeli smo u potpunosti, bez cenzurisanja i objektivno. Ovako govore državljani i građani Amerike. Naravno, njihova iskustva nisu pokazatelj općeg stanja u SAD-u, ali daju uvid u živote malih i običnih ljudi koji žele mir i prosperitet. Koji žele državu u kojoj će moći odgajati svoju djecu i živjeti svoju istinu.