Ranije su u Bosni i Hercegovini djeca odrastala u zajednicama u kojima su komšije bile bliske, pomagale jedne drugima i zajedno učestvovale u životu naselja. Većinu vremena provodila su na otvorenom, igrajući se u dvorištima, na ulicama i u prirodi, s velikom slobodom istraživanja i igara.

Najpopularnije igre bile su fudbal, žmurke, kauboji i Indijanci, razne ratne igre i igre s loptom. Osim toga, društvene igre i čitanje knjiga bile su redovna zabava, dok su kino i pozorište bila dostupna i često posjećena, piše Dnevno.hr.

Djeca su se u to vrijeme pripremala za život na drugačiji način. Smatralo se da je važno ovladati vještinama koje će im koristiti cijeli život. Mnoge od tih vještina danas su, nažalost, zaboravljene jer ih je potisnuo tehnološki napredak i promijenjen način života.

Foto: Freepik (ilustracija)

Sve se mijenja

Tri stvari koje su djeca nekada znala, a koje današnja uglavnom ne poznaju, uključuju praktične vještine, komunikaciju i popravke.

Već od malih nogu učila su samostalnost kroz razne praktične vještine: šivenje, pletenje, vez, kuhanje, rad u polju, popravke kućanskih aparata i obavljanje kućnih poslova. Do odrasle dobi posjedovala su znanje koje im je omogućavalo da se brinu o sebi i svojoj porodici.

Bez pametnih telefona i računara, djeca su mnogo više vremena provodila u društvu drugih. Tako su razvijala sposobnost razgovora licem u lice, kako s vršnjacima, tako i sa starijima i mlađima. Čak i povučenija djeca učila su kako prići drugima i uspostaviti kontakt.

Za razliku od današnjeg potrošačkog društva, gdje se pokvarena stvar najčešće zamijeni novom, tada se smatralo prirodnim da se sve što se ošteti popravi. Djeca su znala zakrpiti odjeću, zalijepiti ili popraviti igračke, obuću, pa čak i namještaj ili kućanske aparate. Popravka je bila sastavni dio svakodnevnog života, a ne izuzetak.