Ni posjeta evropske komesarke za proširenje Marte Kos nije promijenila namjeru Milorada Dodika da spriječi bilo kakvo približavanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji. 

Očekivano, njegovi ministri u Savjetu ministara BiH Staša Košarac i Srđan Amidžić oborili su Program reformi čime se BiH dodatno udaljila od evropskih integracija. 

No, zastoj na EU putu nije jedina posljedica takvih poteza. BiH je trebalo da Reformsku agendu usvoji do kraja septembra, a budući da je naredna sjednica Savjeta ministara zakazana tek za oktobar jasno je da je BiH probila još jedan rok. To će, uz prethodnih 200 miliona KM, BiH koštati još 200 miliona. 

Razlozi za odbijanje novca iz Plana rasta, koji je prvobitno za BiH trebalo da iznosi više od dvije milijarde KM, poznati su samo Dodiku, ali pitanje je imamo li luksuz odbijati stotine miliona KM. 

“Nemamo. Mi smo društvo u kojem svaki oblik podrške i pomoći ekonomskom razvoju je zlata vredan”, upozorava ekonomista Zoran Pavlović u izjavi za Buku. 

Pojašnjava da Evropska komisija ima namjeru da objedini ekonomski razvoj zemalja bivše Jugoslavije u želji da napravi dobru poveznicu između Grčke i Hrvatske, odnosno ostatka Evropske unije, pa je nejasno čime se može opravdati odsustvo podrške takvim programima koje nam je ponudila Evropska komisija.

“Imajući u vidu činjenicu da je dala 70 miliona evra za pripremu projekata, milijardu za ulaganje u projekte gde je, po nekim informacijama, trećina grant, a dve trećine kredit. Dakle, šta je motivisalo te ljude da opstruiraju donošenje reforme agende to treba njih pitati”, dodaje Pavlović. 

Ti ljudi, SNSD-ovi ministri, danima su nedostupni za komentar. Njih se milioni ne tiču jer su njihovi imovinski kartoni odveć popunjeni. 

“Ali da će trpiti svi građani BiH, hoće. Projekti su pokrenuti za ono za šta država, odnosno entiteti, nemaju novaca, a to je unapređenje rada železničkog sistema i unapređenje energetskog povezivanja Evrope sa Grčkom preko zemalja Zapadnog Balkana”, kaže Pavlović. 

On dodaje da su ministri vjerovatno odlučivali u ime stranke, a ne u ime ministarstava.

“Da li oni imaju odgovornost ministara koji predstavljaju sektore cijele BiH ili su oni primarno članovi stranke, pa tek upsolenici institucija u kojima primaju velike plate… to su ozbiljna pitanja koja se moraju postaviti”, rekao je Pavlović. 

Smatra da je ponašanje predstavnika bh. institucija spram obavezama prema EU neprihvatljivo. 

“Takvo ponašanje nekoga ko je zaposlen da vodi brigu o svim građanima BiH, bez obzira iz koje stranke je nešto što treba da bude kažnjeno. Takvo ponašanje je nedopustivo”, rekao je Pavlović za Buku. 

Obaranje Plana reformi je sasvim očekivano i drugačije ponašanje bi bilo iznenađenje, rekao je za Buku ekonomski analitičar Igor Gavran. Dodaje da je iluzorno govoriti o samim ministrima koji kao i u svim ostalim strankama nisu nezavisni pojedinci s vlastitim stavovima nego marionete kojima upravlja njihov politički gospodar – šef stranke. 

“Tako da je riječ o odlukama stranke i njenog predsjednika prije nego samih ministara, a ta odluka je vjerovatno rezultat kombinacije ogorčenja zbog sankcija pojedinih članica EU, nespremnosti za bilo kakve reforme i opravdanog očekivanja da Republika Srpska ne može računati na bilo kakva sredstva iz Plana rasta dok nema legalnu vlast”, dodaje Gavran. 

Upitan šta ovakav odnos prema budućnosti države govori o političarima Gavran kaže kako ne zna jesmo li najgori po ovom pitanju jer širom svijeta imamo ministre, vlade i predsjednike koji ne osjećaju nikakvu odgovornost prema građanima i direktno im štete, a imamo i jednu vladu koja direktno provodi genocid u Palestini i više vlada koje taj genocid direktno ili posredno podržavaju (što je ipak puno gore od neodgovornosti). 

“Ali, ako se vratimo na političare u BiH, takav odnos je konstanta i nikada poslije socijalizma do danas mi nismo imali vlade i političare koji su svojim postupcima konzistentno demonstrirali da su im prioritet interesi građana a ne njihovi vlastiti. Naprotiv. Nisu u tome usamljeni ministri iz SNSD-a niti samo iz Republike Srpske. Zaslužuju sve kritike za svoje sadašnje i mnoge ranije postoje ali bi bili samozavaravanje i brutalna laž tvrditi da su oni jedini takvi u BiH. Nažalost”, kaže Gavran. 

Govoreći o posljedicama smanjenja paketa pomoći Gavran kaže kako su ekonomske štete puno veće od samog umanjenja raspoloživog iznosa iz Plana rasta koji se već mjeri stotinama miliona KM. 

“Jer ovakva neodgovornost i nesposobnost da se ispune relativno jednostavni kriteriji pokazuje da je BiH nesposobna i nepouzdana kao partner bilo kome i da nije u stanju usuglasiti ni elementarne stvari. Tako potencijalno gubimo i neka druga ulaganja koja su mogla doći uz ili poslije ovih EU sredstava a gubimo i postupno jačanje integracije s tržištem EU koje nam je moglo donijeti druge prednosti i direktne i indirektne koristi”, dodaje Gavran.

Dok su javnost i EU diplomate razočarane potezima bh. vlasti valja napomenuti ni da uloga EU u ovom procesu nije do kraja transparentna. Naprotiv. 

“Dok ne znamo sadržaj Reformske agende nemamo potpunu sliku jer postoji i rizik da su neke od reformi i obećanja u tom dokumentu također štetni za BiH i da bi nam donijeli sredstva EU ali i gubitke druge vrste koji bi eventualni mogli biti veći”, upozorava Gavran. 

Jedna od loših stvari mogla bi biti obaveza uvođenja viza građanima Kine, Turske i Rusije čime bi izgubili veliki broj turista i prihode po tom osnovu.

“Ili, ako bi nam zabranili pristup za izgradnju naše buduće 5G mreže kineskim kompanijama Huawei i drugim pa bismo onda morali daleko više platiti drugima koji čak ne mogu ponuditi ni isti kvaitet a kamoli cijenu i onda opet izgubili i finansijski i tehnološki a i vremenski. Ili ako se obavežemo na uvođenje sankcija nekome s kim imamo normalnu saradnju i izgubimo efekte te saradnje. Ali ovo su samo nagađanja šta bi eventualno moglo biti u tom dokumentu a da je štetno za BiH. Ako vjerujemo da je dokument urađen u skladu s našim interesima onda svakako njegovo neusvajanje znači enormne gubitke”, zaključuje Gavran. 

Da je u Reformskoj agendi nešto štetno po bh. interese nismo čuli od domaćih političara jer se nisu ni potrudili da opravdaju oboranje dokumenta koji bi građanima donio više od dvije milijarde KM. Opravdanja za neuspjehe odavno ne traže jer njihov rad građani ionako ne vrednuju po učinku već na neke druge, njima poznate, načine.