Izražavanje zabrinutosti od strane Ministarstva vanjskih poslova Srbije zbog toga što predstavnici Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama nisu prisustvovali govoru izraelskog premijera, uz isticanje navodnog nepoštivanja kolektivnog stava bh. institucija oko sada globalnog prezira prema najstrašnijim zločinima koji se već mjesecima događaju Palestincima u Gazi, puno je više od tog u biti blagog semantičkog izraza „zabrinutosti“ prema jasno manifestiranom moralnom i principijelnom državnom stavu naše zemlje na Generalnoj skupštini UN-a, kaže za "Slobodnu Bosnu" ambasador Bosne i Hercegovine u Kraljevini Belgiji i Velikom Vojvodstvu Luksemburg Erol Avdović.

"U biti, to je iznova još jedno flagrantno miješanje najviših srbijanskih državnih institucija u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine. I u ovom slučaju nema nikakve sumnje da se i na taj način, nažalost, radi o kontinuitetu, u najmanju ruku – novom pokušaju velikosrpske paternalističke agresije prema našoj zemlji. Dakako, povod nije nevažan, jer u slučaju stradanja palestinskih civila, onako kako su to opisale i Ujedinjene nacije – mora se zauzeti prava strana historije, što Bosna i Hercegovina čini", kaže Avdović.

MORALNI FIJASKO VUČIĆEVE SRBIJE

Zašto su odabrali da iznova napadnu ambasadora Zlatka Lagumdžiju, koji odražava konzistentne stavove u skladu s odavanjem priznanja države Palestine još 1992. godine od strane Bosne i Hercegovine, posebno u svjetlu činjenice da skoro cijeli, a upravo zapadni svijet bira da osudi izraelske zločine u Gazi i prizna palestinsku državu?

U tome i jeste njihov etički paradoks, reklo bi se čak moralni fijasko. Srbija, zapravo njen predsjednik Aleksandar Vučić i državni aparat pod njegovom autokratskom kontrolom, u ime cijele zemlje – opet, kao i više puta u povijesti, bira pogrešnu stranu. Ima, naravno, u Beogradu mnogo pametnih i moralnih ljudi koji sve ovo razumiju i koji bi sigurno postupili drukčije. Naš ambasador Zlatko Lagumdžija je zato potpuno u pravu što im je iz New Yorka poručio – „možete vi to mnogo bolje, Srbijo“. Osobno bih dodao – i moraju, ako su pametni, jer cijeli svijet ih gleda.

To što je u Beogradu kao meta odabran bh. ambasador u New Yorku samo pokazuje trenutnu konfuziju Vučićeve diplomatije, kroz vidljivi pokušaj podcjenjivanja višedecenijskih sasvim jasnih stavova Bosne i Hercegovine upravo oko palestinskog pitanja. Uostalom, povelika je grupa nas bosanskohercegovačko orijentiranih ambasadora koji podjednako jasno diplomatski prezentiramo naša određenja u Briselu, znači u sjedištu EU i NATO-a, kao i u Berlinu, Londonu i Parizu, te na drugim važnim geostrateškim destinacijama. Ovo neuko saopćenje MVP Srbije je totalno promašilo metu i više govori, i to veoma loše – o onima koji su ga sastavili, nego o onima na koje je adresirano.

Srbija je, čini se, u najmanju ruku, zbog toga ostala izolirana u UN-u. Ovo oko našeg ambasadora izgleda i kao pokušaj skretanja pažnje s tog neslavnog boravka njenih zvaničnika na ovom važnom jubilarnom 80. zasjedanju Generalne skupštine u New Yorku?

Upravo tako. Rekao bih veoma plitko i naivno; za ne povjerovati za jednu ipak iskusnu i sposobnu diplomatsku mašineriju kakva je srbijanska. Vučićeva politika i ovaj put je na East Riveru doživjela multilateralni diplomatski debakl. Dovoljno je vidjeti s kim je imao službene sastanke, da ne govorimo o bilateralnom potopu od strane Trumpove administracije, u koju se toliko mnogo nadao, zaboravljajući na euroatlantsku konzistentnost koju SAD grade i, bez obzira na sve, još održavaju.

On kao da ne želi da shvati da su i Evropa i Amerika, uprkos diplomatskim pokušajima i iskoracima, ipak u ratu s Putinovom Rusijom oko Ukrajine. Tako je to onomad u autorskom tekstu za Politico ispravno formulisao bivši američki ambasador u NATO-u Ivo Daadler, navodeći da svi oni koji na taj način učestvuju u pokušajima sabotaže Zapada generalno, dakle EU i Amerike – moraju računati na posljedice. Vučić se očito počeo suočavati s tim.

BEOGRAD SE KONAČNO MORA ZAMISLITI 

Kakvu to definišu na međunarodnom planu, gdje se očito ta politika počela sankcionirati i u Washingtonu i u Briselu? U tom kontekstu, jesu li kritike na račun bh. ambasadora Lagumdžije onda i kontraproduktivne?

Naravno da jesu. Svima je jasno zašto je to učinjeno. To je ista taktika i lažno svrstavanje koje je bilo prisutno i kod puta Milorada Dodika u Tel Aviv i Jerusalem. Uz sve, čini se da je vrijeme „appeasement-a“ – primirivanja Aleksandra Vučića od strane Zapada, po svaku cijenu – donekle iza nas. Jasno je da aktuelni predsjednik Srbije trenutno vodi ono što se u svijetu naziva „ego-politika“ umjesto racionalne geopolitike, u kojoj se zbog mnogo čega jednostavno pogubio i suočava se s nastavkom vala kritika u svojoj zemlji, ali i van nje; pogledajte samo šta pišu najutjecajniji zapadni mediji o tome.

Držanje lekcija Bosancima u diplomatskom koru Bosne i Hercegovine, poput spočitavanja ispravnog stava ambasadora Lagumdžije radi nekih taktičkih obmana i stajanja uz one koje sada cijeli svijet kritikuje, pokušaj je bacanja prašine u oči zapadnim zemljama. No, to je odavno pročitano i ne donosi ništa više nego novi krug izolacije za Vučićevu Srbiju, slično onoj za Lukašenkovu Bjelorusiju i Putinovu Rusiju. O tome bi u Beogradu trebali ozbiljno razmisliti. Naš istočni susjed može i mora mnogo bolje od toga. Upravo onako kako im je sugerirao ambasador Lagumdžija.

(S. Gojak)