Piše: Darko Omeragić

Bosna i Hercegovina neće imati državni zakon o gasu, a ovo pitanje će biti regulisano entitetskim zakonima. Na ovo je jučer ukazao stručnjak za gasnu privredu i bivši direktor BH-Gasa Almir Bečarević nakon što je otkriven sadržaj Reformske agende koju je usvojilo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine. Kreatori Reformske agende su zaboravili da je državni zakon o gasu kojim bi ova oblast bila regulisana kao u svim normalnim zemljama u parlamentarnu procedure ranije uputio član Predsjedništva BiH Denis Bećirović. No, taj zakon se izgubio u parlamentarnoj proceduri.

Kako je moguće da je pitanje regulacije ovako važnog energenta s državnog prebačeno u isključivu nadležnost entiteta zasad nije jasno. Na njega bi u svakom slučaju trebali odgovoriti iz stranaka Trojke (SDP, NiP i Naša stranka), a onda i HDZ. SNSD-ova politika je jasna odavno, jer oni RS vole zvati državom, iako to on nije niti će ikada biti. Ključno je pitanje šta o državi misle stranke Trojke koji se u nju kunu. Ako na njega je ne odgovore opoziciji koja je već iznijela niz argumenata i spornih stvari iz Reformske agende, onda će svakako odgovarati svojim biračima na narednim izborima.

No, da bi se dao odgovor, potrebno je o određenoj temi imati barem neko predznanje. Zato smo Almira Bečarevića pitali koje su moguće posljedice ovakvog prenosa nadležnosti s države na entitete. Bečarević je objasnio šta je cjevovodni transport gasa i koliko je značaj ove javne usluge, te zbog čega mora biti regulisana državnim zakonom o gasu.

TRANSPORT GASA JE JAVNA USLUGA

"Cjevovodni transport gasa je djelatnost koja spada u oblast javne usluge. Javna usluga podrazumijeva transparentan, ravnopravan i objektivan pristup prema svim učesnicima na gasnom tržištu. Nediskriminatoran pristup znači da svako ko želi da se bavi trgovinom gasom ima pravo zakupa kapaciteta, a isto tako, svako onaj ko želi da prirodni gas koristi kao energent ima pravo da se priključi na sistem. Ono što je posebno bitno je to da transportne tarife, mrežna pravila, zakupi kapaciteta i slično moraju biti javno objavljeni i jednaki za sve na tržištu", kaže Bečarević kojeg smo pitali kako su druge zemlje na Zapadnom Balkanu, ali i šire, zemlje Evropske unije ovu oblast regulisali:

"Ovaj model i ovakav pristup imamo u svim zemljama jer, da ponovim, transport gasa je univerzalna usluga sa jasno i javno utvrđenim i objavljenim pravilima. Istovjetan model imamo u prenosu električne energije, a koji se u BiH provodi kroz nacionalnog regulatora (DERK). Državne regulatore imamo i u Srbiji - Agencija za energetiku, Hrvatskoj (HERA), Sloveniji (Agencija za energiju), Mađarskoj (Hungarian energy and public utility regulatory authority- MEKH) i tako svaka zemlja Evrope funkcioniše, osim BiH", podsjeća naš sagovornik.

Na naše pitanje šta je bosanskohercegovačkim državnim regulatorom (DERK), Bečarević odgovara:

"DERK nema nadležnosti u gasu tako da postoji potreba da se njegova regulatorna nadležnost proširi ili formira posebno regulatorno tijelo za gas na nivou države. Ono što treba znati je to da zemlje, pored državnog regulatora mogu imati i regulatore nižih nivoa u zavisnosti od uređenja drđave ili određenih nadležnosti, što znači da i entitet RS može imati regulatorno tijelo, ali ne za transport gasa."

Sada da vidimo kako to u praksi izgleda, odnosno šta znači kada gas nije regulisan državnim zakonom.  

DVA ENTITETA DVIJE CIJENE

"Republika Srpska odobrava tarifu za transport gasa putem regulatora u Trebinju (RERS). Transportnim gasovodom upravljaju dvije kompanije Gas-Promet Pale i Sarajevo-Gas Istočno Sarajevo. Kroz RS prolazi oko 60 kilometara transportnog gasovoda i za cijenu od oko 20 KM. 

U FBiH privremenu cijenu transporta određuje Vlada FBiH i to u visini oko 34 KM. U FBiH je dužina transportnih gasovoda oko 196 kilometara i istim upravlja jedna kompanija, a to je BH-Gas. Privremena tarifa postoji zato što nema državnog regulatora i zakona pa se čeka ispunjenje ta dva uslova što je ispravno.  

Kada pogledate visinu transporta kroz RS i FBiH, te dužinu kilometara vidite da RS ima veću cijenu transporta po kilometru i time potrošači iz FBiH finansiraju razvoj transportnih kompanija iz RS. Kada ovome dodamo broj stanica, izlaznih mjesta kojih daleko više ima u FBiH nego u RS možemo zaključiti ko bolje prolazi u finansijskom smislu", objašnjava Bečarević.

Ovakav nered u oblasti gasa u Bosni I Hercegovini stvara još jedan problem, a to je raspoređivanje kapaciteta gasa.

"To je važno reći. Što se tiče ulazne tačke prirodnog gasa u BiH kapaciteti se dodjeljuju na način da Gas-Promet Pale odredi koliko pripada FBiH, a koliko RS-u. Nakon toga se kompanije mogu prijaviti samo za onaj kapacitet koji je odvojen za svaki od dva entiteta. 

Samo ova dva razloga su dovoljna da objasne potrebu usvajanja državnog zakona o gasu i uspostavljanja regulatornih nadležnosti nad javnom uslugom transporta. Država je ta koja utvrđuje metodologije za tarifu transporta gasa, mrežna pravila, zakup kapaciteta, certifikaciju kompanija čime bi se uspostavila jednaka pravila za sve. Ovako imamo cijenu transporta koja nije na jednak način utvrđena i koja može biti još veća u RS s obzirom na to da Sarajevo-Gas Istočno Sarajevo razvija transportni sistem u RS i taj razvoj može pasti opet na leđa potrošača u FBiH jer smo na kraju sistema. 

Još jedan podatak, nekada je Sarajevo-Gas IS naplaćivao transport za 7 KM i bili su sretni i poslovali pozitivno, a danas naplaćuju 14 KM i biće im i to malo ako završe investicije koje su započeli. Potrošači u FBiH su za njih jedini sigurni izvor prihoda što se vidi iz podatka o rastu cijena", i na ovo upozorava Bečarević.

OVOME SE NIKO NIJE NADAO

Nažalost, ovo nisu svi argumenti zbog kojih bi pitanje gasa obavezno moralo biti na državnom nivou. Dogodilo se nešto čemu se bh. građani nisu nadali, a to je kroz Reformsku agendu gasni sektor podijeljen na dva entiteta i dva zakona, što je u potpunoj suprotnosti s onim čemu se teži u pristupanju naše zemlje Evropskoj uniji koji briše međunarodne granice između članica, a prihvata da u zemlji-kandidatkinji postoji nešto što nigdje drugo ne postoji.

Zašto je Trojka popustila pred SNSD-ovom (Dodikovom) politikom u ovako važnoj oblasti? Odgovora je više. Htjeli su pod svaku cijenu da usvajanje Reformske agende predstave kao svoju pobjedu. Međutim, nisu se zapitali zašto je Dodik svojim ministrima dozvolio da za nju glasaju. Možda baš i zbog gasnog sektora. I našem sagovorniku se čini da je Trojki bilo lakše pustiti RS da uzima koliko želi na transport gasa, nego se izboriti za nešto što je standard u Evropskoj uniji, pa i našem okruženju.

"Pričati još o tome da je Ustavom BiH propisano da je regulacija u oblasti transporta i međuentitetske trgovine nadležnost države za naše politike je teret, a slovo Dejtonskog sporazuma jasno to propisuje. Dodik traži slovo Dejtona, a ne znam što mu ne daju ovo slovo", zaključio je Bečarević.