Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić skoro godinu dana se trudio da ubijedi javnost u Srbiji da je u toj zemlji u toku “obojena revolucija” koju vode vanjski i unutrašnji neprijatelji zemlje. Čak je u februaru ove godine najavljivao da će do Vidovdana napisati „bestseler” koji će se “u cijelom svijetu prodavati u desetinama miliona primjeraka” o tome kako je „pobijedio obojenu revoluciju”. Potom je u aprilu, u jeku masovnih protesta, na skupu svojih pristaša pod nazivom “Ne damo Srbiju” poručio kako je “obojena revolucija završena”.

Prije nešto manje od mjesec dana, 17. septembra tokom boravka u Tokiju, Vučić je ponovio da je “obojena revolucija završena priča, samo to studenti nisu razumjeli”.

Dodik kontra Vučića

No, danas iz Banjaluke, Vučićev saveznik Milorad Dodik tvrdi potpuno suprotno.

“Milorad Dodik izjavio je da Velika Britanija, Njemačka i Francuska pokušavaju da izvedu obojenu revoluciju u Srbiji, destabilizuju i rasparčaju zemlju, ali da će Srbija ostati jaka, zajedno sa Republikom Srpskom”, javlja danas RTRS.

“Sada niko ne isključuje mogućnost da je u pitanju takozvana obojena revolucija, nametnuta spolja – od Britanaca, a vjerujem i Nijemaca i Francuza sa ciljem slabljenja Srbije. Cilj nije samo destabilizacija zemlje, već i faktički njeno rasparčavanje, što bi, naravno, oslabilo i snagu srpskog naroda na Balkanu”, ustvrdio je nedavno smijenjeni predsjednik RS.

Dodik tvrdi da je “jasno da postoje određene strukture koje sebe formalno nazivaju nevladinim, ali njima upravljaju centri uticaja spolja, koji kontrolišu određene procese”.

“U tim procesima učestvuju mnogi ljudi čiji su motivi u suštini protiv Srbije”, rekao je Dodik za “TASS”, prenosi RTRS.

On je također ustvrdio da predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i njegovu politiku podržava većina birača i da to priznaju praktično svi.

“Ako bi se izbori održali sada, oni bi pokazali da sadašnja vlast, sa Vučićem na čelu, ima podršku da nastavi svoj rad. Međutim, postoji jedan momenat: ako ovi krugovi nastave da igraju ulogu koja im je nametnuta, po uputstvima ili samoinicijativno, sami izbori postaju besmisleni. Sve bi se ponovilo”, tvrdi Dodik.

Opet o neustavnim sudovima koje je priznao

Kaže i da je “istovremeno, u toku još jedan proces i da ono što nije uspjelo da se postigne u Srbiji, pokušavaju da postignu u Republici Srpskoj”.

Dodik tvrdi da je pokrenut proces protiv predsjednika Republike Srpske putem nametnutih neustavnih sudova, što se radi da bi se destabilizovala situacija u zemlji. Inače, radi se o sudskom procesu koji je Dodik priznao i uredno se pojavljivao na ročištima, kao i što je uredno otkupio jedogodišnju kaznu zatvora koju je dobio, piše Fokus.

“Јasno je da je njihov pogodan trenutak prošao. Neće uspjeti da ostvare svoje ciljeve ni u Srbiji ni u Republici Srpskoj. Moguće je da će se nastaviti određeni oblici destabilizacije, ali će Srbija ostati jaka, zajedno sa Republikom Srpskom”, poručio je Dodik.

Definicija pojma „obojena revolucija“

Obojena revolucija je termin koji se koristi za opisivanje masovnih političkih pokreta i protesta, najčešće nenasilnih, koji imaju za cilj promjenu vlasti u nekoj zemlji, obično nakon spornih izbora ili kao odgovor na autoritarno upravljanje.

Naziv “obojena” dolazi otuda što svaka od tih revolucija ima svoj simbol, boju ili cvijet, koji postaje prepoznatljiv znak pokreta (npr. narandžasta, ruža, tulipan…).

Najpoznatiji primjeri obojenih revolucija

Pojam je posebno popularizovan početkom 2000-ih, kada se niz takvih događaja dogodio u postsovjetskim zemljama i širem istočnoevropskom prostoru:

• Petooktobarska revolucija (Srbija, 2000.) – masovni protesti doveli do pada režima Slobodana Miloševića nakon spornih izbora.
• Revolucija ruža (Gruzija, 2003.) – nakon optužbi za izbornu krađu, protesti su doveli do ostavke predsjednika Ševarnadzea.
• Narandžasta revolucija (Ukrajina, 2004.) – masovni nenasilni protesti protiv izborne manipulacije, što je dovelo do ponavljanja predsjedničkih izbora.
• Revolucija tulipana (Kirgistan, 2005.) – demonstracije zbog korupcije i izborne krađe dovele do promjene vlasti.

Karakteristike obojenih revolucija

• organizuju ih građanski pokreti, opozicione stranke, nevladine organizacije i studenti,
• obično imaju jednostavne simbole (boje, cvijeće, slogane) koji mobilizuju mase,
• često koriste nenasilne metode: proteste, štrajkove, blokade i međunarodni pritisak,
• obično dolaze nakon sporne izborne procedure ili u uslovima autoritarne vlasti,
• ponekad uživaju i međunarodnu podršku, što je predmet brojnih političkih rasprava.

Kontraverze oko pojma

Pojam „obojena revolucija“ često se koristi i politički, ponekad negativno, naročito u zemljama poput Rusije ili Kine, gdje vlasti tvrde da su takvi pokreti instrument stranog uticaja (posebno zapadnog), s ciljem destabilizacije režima.

S druge strane, pristalice ovih pokreta ih vide kao autentične građanske pobune za demokratiju i poštene izbore.