Dronovi su postali nezaobilazan alat u civilnim i vojnim operacijama, od snimanja i inspekcija do logistike, no njihova raširenost stvara i novu sigurnosnu prijetnju te je industrija odgovorila razvojem niza protudronskih sistema. Ovaj članak iznova objašnjava glavne tehnološke pristupe i detaljnije opisuje ključne sisteme koji se danas koriste za detekciju i neutralizaciju besposadnih letjelica.

Prvi sloj odbrane čine sistemi za ometanje i preuzimanje upravljanja dronom. Tipičan primjer je uređaj koji blokira radio i GPS veze: umjesto nasilnog rušenja, ovaj pristup onemogućava operateru kontrolu pa se dron često automatski vraća ili sigurno slijeće. Takvi sistemi su relativno sigurni za upotrebu u urbanim sredinama jer smanjuju rizik od pada letjelice koja nosi teret ili gorivo, prenosi Dnevno.hr.

DroneDefender je praktičan primjer prenosnog ometača i “nekinetičkog” rješenja. Radi kao puška koju korisnik usmjeri prema dronu i aktivira. Tehnologija cilja kontrolne i navigacijske kanale, GPS i RF veze, prisiljavajući dron na gubitak veze s operaterom. Prednost je brzina primjene i minimalna šteta po okolinu; ograničenje su domet i potreba da se dron nalazi u vidnom polju operatera.

Moderna rješenja

Za veće objekte i aerodrome (zračne luke) razvijeni su multisenzorski sistemi poput Drone Guarda: kombinuju radar, RF-detektore i elektro-optičke kamere te softver za fuziju podataka. Takav sistem ne samo da otkriva prisutnost, već i identifikuje tip i ponašanje drona, procjenjuje prijetnju i može automatski predložiti odgovarajuću protumjeru. Modularnost omogućuje ugradnju dodatnih modula za neutralizaciju, a efikasnost se mjeri u kilometrima dometa detekcije i identifikacije.

Laserska rješenja predstavljaju kinetičku, vrlo preciznu opciju. Sistemi poput ATHENA koriste visokopotencijalne laserske zrake za lokalizovano zagrijavanje i uništavanje kritičnih komponenti drona. Prednost lasera je brzina i preciznost. Cilj se može “izrezati” bez širih eksplozivnih posljedica. Ipak, ova tehnologija zahtijeva velik izvor energije, sisteme za hlađenje i precizno ciljanje, pa je trenutno pogodnija za vojna i fiksna rješenja.

Mobilne laserske platforme, kao što je HEL MD (High-Energy Laser Mobile Demonstrator), integrišu laser u vozilo koje se može rasporediti na taktičkoj razini. Takvi sistemi kombinuju robustan izvor energije i podsisteme za praćenje cilja; u testovima su pokazali sposobnost obaranja minobacačkih projektila i dronova. Njihovo daljnje usavršavanje uključuje povećanje izlazne snage, smanjenje veličine i bolju integraciju na vozilne platforme.

Raytheonov HELWS predstavlja drugu generaciju integrisanih laserskih rješenja s naglaskom na automatizovano ciljanje: sistem spaja višespektralne senzore s laserom i može izvesti niz preciznih udara iz kontinuiranog izvora energije. Kod njega je važna interoperabilnost s izviđačkim sistemima i mogućnost rada iz električne mreže ili generatora za produženi rad na terenu.

Elektromagnetske i mikrovalne protumjere napadaju elektroniku drona generišući dovoljno snažna elektromagnetska polja da onemoguće elektroniku i senzore bez fizičkog kontakta. Prednost ovih sistema je sposobnost zahvata rojeva i neutralizacije bez požara ili šrapnela; izazovi su usmjerenost polja, kompleksnost dozvola za upotrebu i moguće ometanje prijateljskih sistema.

Kinetički projektili

DroneCatcher je multikopter opremljen mrežom koji, nakon što ga detektuju radari ili kamere, izleti i ispaljuje mrežu da uhvati cilj. Nakon ulova, dron se vuče ili spušta na sigurno mjesto. Ovaj pristup je posebno koristan na mjestima gdje je pad srušenog drona opasan (npr. blizu ljudi ili infrastrukture) te omogućuje forenzičku istragu zaplijenjenog uređaja.

Kinetički projektili i pametno streljivo predstavljaju aktivnu “rušilačku” klasu: projektili poput SAVAGE koriste kompjuterski vid i autonomno navođenje za presretanje dronova. Ove “ispali i zaboravi” municije omogućuju pogodak cilja bez stalne kontrole, idealno protiv agilnih ili naoružanih platformi; mane uključuju trošak, pravne aspekte primjene i rizik od rasipanja dijelova drona nakon udara.

Daljinski upravljane oružane stanice, primjerice Pitbull AD, integrišu strojnice i automatizovano praćenje za brzo i precizno obaranje prijetnji. Takvi sistemi često se koriste za zaštitu granica i kritične infrastrukture te su dizajnirani za rad u širokom spektru uvjeta. Njihova je snaga u izdržljivosti i integraciji sa senzorskim mrežama, ali uporaba kinetičke sile u urbanim zonama zahtijeva stroge protokole.

Svaki sistem ima svoju namjenu i mjesto u liniji odbrane. Od nenasilnih ometača i mreža za hvatanje u civilnim područjima do lasera, mikrovalova i projektila u vojnoj primjeni. Pravilna kombinacija tehnologija, uparena s jasnim pravilima uporabe i procedurama, ključna je da bi se ublažile prijetnje, a istovremeno zaštitila javna sigurnost i lična prava.