Josip Kraš bio je hrvatski sindikalist, komunistički politički aktivist i partizanski borac, čije je ime postalo simbol radničkog i antifašističkog pokreta u prvoj polovici 20. stoljeća.

Rođen je 26. marta 1900. u Vuglovcu kraj Ivanca, u obitelji rudara. Nakon osnovne škole izučio je pekarski zanat i radio kao radnik u Varaždinu i Zagrebu. Već kao mladić uključio se u radnički pokret, a 1919. postao je član Komunističke partije Jugoslavije. Isticao se u sindikalnom djelovanju među pekarskim radnicima te je organizirao štrajkove i zagovarao radnička prava u politički represivnom okruženju Kraljevine Jugoslavije, prenosi Index.hr.

Zbog svojih političkih aktivnosti 1929. godine osuđen je na pet godina zatvora, koje je izdržavao u Srijemskoj Mitrovici. Nakon izlaska nastavio je s političkim radom, uređivao je sindikalni list "Radnik" i 1937. postao član Centralnog komiteta novoosnovane Komunističke partije Hrvatske. U razdoblju od 1938. do 1939. bio je i organizacijski sekretar CK KPH.

Nakon okupacije Jugoslavije u travnju 1941. djelovao je ilegalno i sudjelovao u organiziranju ustanka na području Korduna, Banije, Gorskog kotara i Hrvatskog primorja. Poginuo je 18. oktobra 1941. u Karlovcu, u sukobu s ustaškim snagama.

Nakon rata njegovo je ime postalo važan dio službenog antifašističkog narativa. Tvornica slatkiša Kraš d.d. u Zagrebu nosi njegovo ime, a rodna kuća pretvorena je u memorijalni muzej. U povijesnim izvorima bilježi se kao jedan od ključnih organizatora radničkih akcija između dva rata i rani simbol otpora u Drugom svjetskom ratu.

Iako se u socijalističkom razdoblju njegov lik često prikazivao herojski, povijesna uloga Josipa Kraša danas se promatra u širem kontekstu, kao dio kolektivnog radničkog i antifašističkog pokreta koji je obilježio tadašnje društvene i političke promjene.