Banjalučanin nastanjen u Švedskoj, Edin Osmančević, oštro je kritikovao novoosnovani politički pokret "Sigurna Srpska" Draška Stanivukovića, tvrdeći da je riječ o projektu kontinuiteta koji ne nudi promjene jer se ne želi suočiti s ratnim naslijeđem entiteta RS.

Na Jahorini je, uz medijski spektakl i opšte samodopadno oduševljenje, osnovan novi politički pokret – "Sigurna Srpska". Predvodi ga Draško Stanivuković, čovjek koji je godinama pokušavao balansirati između populizma i opozicionarstva, da bi na kraju postao ono što je najbezopasnije za svaku autokratiju – kontrolisana opozicija.

U svojoj analizi, Osmančević tvrdi da pokret ne nudi nikakvu viziju.

" 'Sigurna Srpska' ne predstavlja novi politički početak, već nastavak iste političke formule: velike riječi, prazne poruke i apsolutna nesposobnost da se preuzme odgovornost. Stanivuković ne nudi viziju promjene – on nudi emocionalnu iluziju promjene. Njegovi govori o 'novoj snazi' i 'obnovi institucija' ne dotiču se suštine: Republike Srpske koja je zarobljena korupcijom, strahom, nacionalizmom i sistematskim poricanjem zločina. On ne govori o istini, nego o 'sigurnosti'. A sigurnost, u društvu koje se temelji na negiranju i laži, znači samo jedno – sigurnost za one koji su počinili zločine i izgradili sistem na njihovom zataškavanju."

Pokret koji se boji prošlosti ne može imati budućnost

Autor smatra da je svaki pokret koji šuti o ratnom naslijeđu suštinski izgubljen.

"Svakom pokretu, partiji ili inicijativi koja nastaje na teritoriji Republike Srpske, a koja nema hrabrosti da se suoči sa zločinima počinjenim u njegovo ime, suština je unaprijed izgubljena. 'Sigurna Srpska' ne govori o Srebrenici, o protjerivanjima, o logorima, o spaljenim džamijama i crkvama, o poricanju i o onima koji su nestali. Nema riječi o moralnom čišćenju prostora, o potrebi da se građani oslobode naslijeđa kolektivnog straha i laži."

"Svaki politički pokret koji nastaje u takvom kontekstu, a šuti o prošlosti, nije novi početak, nego novi sloj starog poricanja. To je politički déjà vu – beskrajno ponavljanje istog obrasca u kojem se govori o 'promjenama' bez suočavanja sa istinom. To je sistem koji svjesno izbjegava bolna pitanja, jer zna da bi ih iskreno suočavanje s prošlošću razotkrilo kao suštinski nepromijenjenog nasljednika ratne ideologije."

Osmančević zaključuje da je Stanivukovićev pokret Dodikov projekat.

"Draško Stanivuković nikada nije ponudio istinski otpor Dodikovom režimu – naprotiv, on ga je legitimisao svojom 'mladom' i 'urbano umivenom' verzijom istog nacionalizma. Njegovo navodno opoziciono djelovanje ne uključuje ni jedno pitanje odgovornosti: ni ratne, ni političke, ni institucionalne. On kritikuje formu, ali ne i suštinu sistema. Zato ga Dodik nikada ne doživljava kao prijetnju – jer zna da Stanivuković, kao i mnogi prije njega, neće nikada dirnuti u samu strukturu laži na kojoj Republika Srpska počiva. 'Sigurna Srpska' je samo nova fasada iza koje stoji stara konstrukcija — konstrukcija zaborava."

"Ovaj pokret ne nudi demokratski preokret, nego reciklira sve stare mehanizme političkog samoodržanja. Umjesto suštinskog otpora, nudi se 'umjerena alternativa'. Umjesto suočavanja s prošlošću, nudi se zaborav u ime 'stabilnosti'. To nije politika budućnosti, nego politika produženog trajanja prošlosti. Zato svako novo 'uobličavanje opozicije' unutar entitetskog okvira, bez suočavanja s ratnim naslijeđem, predstavlja samo novu reprizu već viđenog – istog scenarija, istih uloga, samo s mlađim glumcima."

" 'Sigurna Srpska' je sigurna samo za režim koji ju je stvorio i za političku kulturu koja ne podnosi istinu. Ona ne može ponuditi demokratske promjene, jer demokratije nema bez istine, a istine nema bez suočavanja s prošlošću. Zato ovaj pokret nije korak naprijed, nego još jedan krug u istom labirintu. Politički déjà vu – isti zid, ista šminka, ista šutnja, isti šit", piše Banjalučanin iz Švedske Edin Osmančević.