Iako oboljeli tvrde da je broj dijagnosticiranih karcinoma u BiH porastao za oko 30 posto u odnosu na prošlu godinu, liste lijekova i dalje nisu revidirane. Na listama čekanja, kažu, ljudi gube bitku, a porodice prodaju imovinu kako bi platile terapije koje izostaju. “Nadležni ovu temu ne smatraju dovoljno važnom,” poruka je pacijenata.

Iako je broj oboljelih od različitih vrsta karcinoma povećan za 30% u odnosu na prošlu godinu, u BiH i dalje nije revidirana lista lijekova. Na listama čekanja ljudi umiru, a kako bi spasili zdravlje prodaju imovinu.

Ovu problematiku nadležni ne smatraju dovoljno značajnom, kažu oboljeli.

“Da je dobila lijek na vrijeme, moja Amila bi imala šansu da preživi”. Ovim riječima svoju priču za N1 počinje Imela Kašibović, kojoj je prije dvije godine od karcinoma dojke preminula sestra.

Nekoliko mjeseci bila je na listi čekanja, a lijek je nažalost, stigao prekasno. Sa istom bolešću bori se i Imela, stopostotni invalid, kao i njena majka. A sistem ne pomaže.

“Jučer sam išla na svoju redovnu terapiju koju primam svaka 28 dana – injekciju goserelina i hormonalnu terapiju letrozolom. Kao i prethodna četiri mjeseca, dobila sam samo polovinu terapije, dakle injekciju. Kada sam pitala ima li tableta, rekli su: ‘Nema. Ako možete — kupite”, priča Imela Kašibović, Udruženje “Renesensa”.

Poruka pacijenata je jasna: vrijeme je presudno. Bez brzih poteza nadležnih i pouzdanih zaliha onkoloških lijekova, “prosječna” priča lako postaje tragedija. “Ne tražimo privilegije, nego šansu,” poručuju iz udruženja — “lijek danas, ne za mjesec.”