Horst P. (56) iz Bavarske u februaru prošle godine kažnjen je sa 2.100 eura jer je njemačkog ministra privrede Roberta Habecka na Facebooku nazvao “punoglavcem”. Istog tog mjeseca, muškarac (54) iz Koprivnice u Hrvatskoj proglašen je krivim i osuđen jer je na Facebooku policajce nazvao “idiotima”, što je sud okarakterisao kao narušavanje javnog reda i mira.

U Bosni i Hercegovini, u 2022. godini deset osoba je osuđeno za krivično djelo izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje. Radilo se većinom o uvredama upućenim putem društvenih mreža.

“ŽESTOKI MOMCI” SA TIKTOKA

Novinarska zajednica u BiH posljednjih dana solidarno se ujedinila u osudi gnusnih uvreda, kleveta i psovki koje je Rabiji Arifović, mladoj novinarki “Stava”, na TikToku uputio Amir Pašić Faćo. Pašić je dobro poznato lice u Sarajevu, a zahvaljujući utjecaju društvenih mreža koje su već odavno prevazišle tradicionalne medije njegove online “pressice”, kako ih naziva, postale su popularne širom BiH, pa i u regionu i dijaspori. Čovjek sa podebljim kriminalnim dosjeom ili sarajevski “žestoki momak”, kako mu nerijetko tepaju ovdašnji novinari, koji je u junu prošle godine pod još nerazjašnjenim okolnostima ranjen u pucnjavi u centru Sarajeva, preko noći je postao jedan od najpopularnijih “tiktokera” sa hiljadama pratilaca na toj platformi, ali i na drugim kanalima i mrežama.

U čemu je velika tajna Faćine iznenadne virtuelne slave? Svoje “fanove”, koje mahom čine mlađe generacije publike – među njima i značajan broj maloljetnih osoba – Pašić je privukao kao neko ko bez dlake na jeziku govori o aktuelnim problemima bosanskohercegovačkog društva, pri tome posebno direktno i bez imalo zadrške “prozivajući” političare – kako ove na vlasti, tako i one opozicione. Kao nekome ko i sam dolazi iz kriminalnog miljea i stvara o sebi sliku dobro upućenog izvora, konzumenti njegovih sadržaja su bezrezervno vjerovali u priče koje im je mjesecima ispredao o kriminalu, korupciji i raznoraznim poslovnim i privatnim aferama u samom vrhu vlasti, uživajući u tipičnim čaršijskim mahalaštinama u kojima je ponekad bilo istine, a puno češće obilja neprovjerenih informacija, fikcije i sočnih tračeva kakvih se ne bi postidjeli ni holivudski scenaristi. Pašić se u online prostoru brzo nametnuo kao svojevrsni influenser, glas obespravljenih, društveni kritičar koji se ne libi izgovoriti ono što mnogi građani misle, ali se ne usude to reći.

Kako su popularnost, lajkovi i šerovi rasli, tako je rasla i Pašićeva potreba da bude što agresivniji, drskiji, bezobrazniji u svojim kritikama onih koji su bili subjekti njegovih “pressica”- a to se ubrzo pretvorilo u vulgarni reality show u kojem je apsolutno sve dozvoljeno. Dozvoljeno je najstrašnije vrijeđati i psovati i žive i mrtve (što gadnija uvreda i psovka – to veća gledanost), spominjati roditelje, supruge, maloljetnu djecu u najgorim mogućim kontekstima, isparila je svaka početna elementarna pristojnost i autocenzura. Sloboda govora pretvorila se u sredstvo najprizemnijih verbalnih ispada, od kojih su se u posljednje vrijeme počeli ograđivati čak i Faćini najvjerniji “fanovi” i upućivati mu kritike zbog vulgarizama.

I tu dolazimo do ključnog pitanja: kada sloboda govora prestaje biti sloboda, a postaje krivično djelo? I trebaju li osobe poput Amira Pašića Faće, ali i bilo kojeg drugog građanina, snositi odgovornost za ono što izgovore u javnom prostoru – a društvene mreže to svakako jesu?

KAD “AVAZ” ŠTITI DEMOKRATSKI PRINCIP

“Ono što je zanimljivo, pored psovki koje niko ne podržava, Faćo nikome nije prijetio u smislu ugrožavanja tuđe sigurnosti, osim što to dolazi od njega, poznatog kao čovjeka koji je u svojoj prošlosti više puta bio akter pucnjava ili fizičkih obračuna” – ovako je posljednje Pašićeve verbalne nastupe, koji su trenutno predmetom istrage Tužilaštva Kantona Sarajevo, čitaocima “pojasnio” ili bolje rečeno opravdao Evelin Trako, glavni urednik “Dnevnog avaza”.

Prema uredniku Traki, dakle, nema ništa sporno u Pašićevom ponašanju, osim “psovki koje niko ne podržava”. Brutalne klevete i uvrede koje je Pašić uputio njegovoj kolegici novinarki, uz direktne reference na to što je novinarka “pokrivena” i kolektivno vrijeđanje žena koje nose hidžab, Trako ne smatra izazivanjem vjerske ili nacionalne mržnje – to su samo bezazlene psovke, pa zašto onda čovjeka bezveze maltretiraju u policiji, poručuje nam “Avazov” urednik, istovremeno naruživši “silna udruženja i zaštitnike ljudskih prava” jer nisu reagovali kada su se napadači koji su pucali na Pašića nagodili sa Tužilaštvom?!

Samo par dana ranije, urednik Trako koji principijelno štiti pravo na slobodu govora Amira Pašića Faće, raskukao se na sva zvona tvrdeći da je njega i njegovog šefa Fahrudina Radončića “klošarski izvrijeđao” ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, koji je ispred zgrade suda u Sarajevu snimio svoj razgovor sa novinarom Trakom i pritom se drznuo reći da je od “Dnevnog avaza” ostalo samo “17 strana lošeg papira” (nije 17, ali jeste tridesetak, da budemo korektni). Zbog ovakve brutalne uvrede, prijetnje čak (?!), Trako je promptno zatražio podršku Udruženja BH novinari, pozivajući se na “zaštitu slobode medija”?!

Primjer Evelina Trake, koji se otvoreno stavio u ulogu zaštitnika Amira Pašića Faće, dok je istovremeno tražio zaštitu od ministra Konakovića koji mu se u pomenutom snimku sasvim pristojno obraćao, dokazuje da je sloboda govora veoma fluidna kategorija podložna različitim tumačenjima – kako u Njemačkoj ili u Hrvatskoj u primjerima sa početka ovog teksta, tako i u Bosni i Hercegovini. Uostalom, nije nimalo čudno što se urednik “Avaza” spremno solidarisao sa kriminalcem Pašićem – na koncu, i on sam je prije nekoliko mjeseci snimljen kako prostački psuje i otvoreno prijeti bivšem novinaru tog medija, o čemu je pisala i Slobodna Bosna.  

Društvo u kojem čak i novinari podržavaju i promovišu verbalne nasilnike i govor mržnje, umjesto da budu na strani njihovih žrtava, zaslužilo je upravo takve “heroje” i idole novih generacija kao što je Faćo.

(Slobodna Bosna)