Rezolucijom o Srbiji koju je u srijedu usvojio Europski parlament, između ostalog, traže se pojedinačne sankcije protiv onih koji krše zakon i ljudska prava. Upravo je ova tačka privukla najveću pažnju. Riječ je o političkoj odluci, koja da bi bila konačna, mora proći još dvije instance poslije EP, a konačnu riječ imaju Vijeće Europske unije i zemlje članice. Bez obzira što njezina riječ nije posljednja, veliku odgovornost ima i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Dragana Đurica iz Europskog pokreta u Srbiji kaže za Novu da je ovo dug i politički osjetljiv proces, a ishod će zavisiti od spremnosti država članica da zajednički pošalju poruku protiv korupcije i zloupotrebe vlasti u Srbiji.

Europski parlament usvojio je u srijedu nikad oštriju rezoluciju o Srbiji u kojoj se ističe polarizacija i rastuća represija u zemlji, godinu dana poslije pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu. Za rezoluciju je glasalo 457 eurozastupnika, protiv je bilo 103.

Međutim, jedna od tačaka ove rezolucije koja privlači najviše pažnje jest ona koja se odnosi na poziv Europskoj komisiji da pokrene inicijativu za ciljane individualne sankcije protiv onih koji su odgovorni za ozbiljna kršenja zakona i ljudskih prava u Srbiji, u skladu s Globalnim režimom sankcija EU za ljudska prava.

Ovaj mehanizam usvojen je u prosincu 2020. godine i primjenjuje se bez obzira gdje se kršenja ljudskih prava događaju u svijetu. Sličan je mehanizmu sankcija koji primjenjuju Sjedinjene Američke Države.

Vijeće Europske unije usvojilo je odluku kojom je Unija prvi put u svojoj povijesti dobila mogućnost uvođenja sankcija pojedincima i entitetima odgovornim za ozbiljno kršenje ljudskih prava bez obzira gdje se to dogodilo.

Odluka i regulativa globalnog režima sankcija omogućila je EU da sankcionira fizičke i pravne osobe i entitete, bez obzira radi li se o vladinim ili nevladinim akterima, ako su odgovorni, umiješani ili povezani sa ozbiljnim kršenjem ljudskih prava i zlostavljanjem širom svijeta.

Inače, ovim instrumentom EU predviđene su mjere poput zabrane putovanja i zamrzavanja imovine i za pojedince i za pravne osobe. Uz to, osobama i entitetima iz zemalja EU bit će zabranjeno da, izravno ili neizravno, financiraju subjekte pod sankcijama.

Ključ u rukama Ursule von der Leyen?

Kako za Novu pojašnjava Dragana Đurica iz Europskog pokreta u Srbiji, Rezolucija kojom se traži uvođenje pojedinačnih sankcija predstavlja političku poruku, ali sama po sebi ne proizvodi pravno obvezujuće učinke.

„Europska komisija tu može imati veliku odgovornost, ali ključ nije isključivo u njezinim rukama, jer je ovo ozbiljna i delikatna procedura i dio vanjske i sigurnosne politike EU koja, po pravilima, mora biti pokrenuta u okviru Vijeća EU gdje bi konačnu odluku morale donijeti države članice, jednoglasno“, kaže Đurica.

Pojašnjava da bi se sankcije zaista uvele, korak bi bio da Europska komisija i visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu politiku, ako ocijene da postoje pravni osnov i politička volja, predlože uvođenje takvih mjera Vijeću EU.

„Jedan od koraka za utvrđivanje osnova može biti i izvještaj s ‘fact-finding mission’, koju je Europski parlament već najavio, a koja bi podrazumijevala dolazak predstavnika EU u Srbiju radi utvrđivanja činjenica. Nakon toga, radna tijela Vijeća EU i Odbor stalnih predstavnika (COREPER) razmatrali bi prijedlog odluke, a konačnu odluku po pravilu donosi Vijeće EU, jednoglasno, što znači da nijedna država članica ne može biti preglasana. Već sada je jasno da bi dio članica, naročito one s vladama desnog političkog spektra (poput Mađarske ili Slovačke), vjerojatno bio suzdržan ili protiv“, smatra sugovornica Nove.

Ukoliko, kaže ona, Vijeće zaključi da postoje politička i pravna osnova, usvaja se odluka i prateća uredba (Council Regulation) koja se objavljuje u Službenom glasniku EU.

„Takvom vrstom uredbi pojedinci se stavljaju na listu sankcija, a ne država, što znači zabranu putovanja i zamrzavanje imovine tih pojedinih osoba na teritoriju Unije. Nakon toga, države članice dužne su provoditi mjere u praksi, a Europska komisija nadzire njihovu primjenu. Takve sankcije obično se donose na određeno razdoblje i podliježu redovnoj reviziji“, kaže Đurica.

Prema njezinim riječima, ovaj proces je dug i sve ovo zahtijeva vrijeme, a posebno je politički osjetljiv i zahtijeva suglasnost svih 27 članica.

„EU je dosad uvodila takve pojedinačne sankcije u slučajevima kršenja ljudskih prava, korupcije ili podrivanja demokracije. Europska unija već je uvodila pojedinačne sankcije biznismenima i političarima iz trećih zemalja koji su profitirali zahvaljujući vezama s autoritarnim režimima, što pokazuje da takvi presedani postoje i da Unija ima razvijen mehanizam za reagiranje u takvim slučajevima. Ali ovdje je posebno osjetljivo političko pitanje, pošto se radi o zemlji kandidatkinji“, dodaje sugovornica Nove.

Na pitanje kakav ishod ona očekuje u slučaju Srbije, Đurica kaže:

„Realno gledano, sve zavisi od spremnosti država članica da zajednički pošalju jasnu poruku da su korupcija, politička zloupotreba i nekažnjivost neprihvatljive. Sigurno će Komisija i visoka predstavnica pažljivo procijeniti političku situaciju i sigurno će vršiti pritisak kroz uvjetovanje fondova, dok će prijedlog pojedinačnih sankcija ostati kao otvorena opcija koja neće biti isključena ukoliko vlast u Srbiji nastavi s praksama koje su u suprotnosti s europskim vrijednostima i obvezama zemlje kandidatkinje“, zaključuje sugovornica Nove.