Ima li ijedne institucije u ovoj zemlji da njena svrha i djelovanje nije spalo na entuzijazam pojedinca, koji će, posljedično, u skladu s "iskakanjem" iz zadatih pravila nenormalnosti poslije platiti cijenu? Izgleda da nema. Najnoviji primjer je vezan za Srpsku pravoslavnu crkvu, gdje je najkršćanskiji i najljudskiji gest jednog njenog vladike, arhiepiskopa i mitropolita žičkog Justina, koji je pod krov manastira Studenica primio studente iz Novog Pazara koji pješače za Novi Sad, izazvao dramu.

Tim postupkom je zaslužio "fatvu" svoje crkvene organizacije koja mu sada šalje istragu, pretražuje poslovanje njegove eparhije, a sve pod nedremanim okom svemoćne Udbe koja ga nadzire. Valjda da ne pobjegne, pridruži se šetnji ove druge grupe studenata koja je krenula iz Pazara, ili se odmetne u hajduke, ili da ne pređe u islam, pošto je mladost muslimanske vjeroispovijesti ugostio u manastiru, piše Ranko Pivljanin za Nova.rs.

Udarili su na čovjeka koji je na najljepši mogući način potvrdio bazične temelje kršćanstva, poručujući da mu djeca koja klanjaju nisu neprijatelji nego braća, sinovi i kćeri, isto kao i oni koji nose imena Miloš, Petar, Verica, Marija, Janko... Ne razdvajaju Isus i Muhamed ljude, nego to rade, zloupotrebljavajući njihovo poslanje, nauk i poruke, sitne ovozemaljske duše, koji se samo predstavljaju kao zaštitnici i brižnici nad ljudskim dušama i njihovim slabostima, a zapravo su, "dileri vjere" i mešetari, bliži vladarima i carevima, nego prorocima u čije ime nastupaju i iza čijeg nauka se zaklanjaju.

Duboko sam uvjeren da bi neki Jusitinov parnjak, njegovog integriteta i shvatanja vjere i religije, iz islamskog reda, isto tako primio pravoslavnu djecu na njihovom putu, ispunjavajući ono što se u islamu zove "merhamet" a u prevodu znači milosrđe, saosjećanje i dobročinstvo i osjećaj brige za onoga ko je u nevolji.

I meni su takvi ljudi, bez obzira što sam kršćanin, podjednako istinski vjerski poglavari i dok god se rukovode najsvetijim i najsvjetlijim primjerima milosrđa, svejedno mi je da li se krste ili klanjaju.

Oni su istinsko "svjetlo vjere", oni su nada pomirenja, dokaz da nije sve otišlo dovraga i da vjere, u svoj svojoj različitosti, ukoliko se poštuju njihovi izvorni principi i ideja nastanka, mogu i trebaju da spajaju a ne da razdvajaju ljude. Mi smo, nažalost, već decenijama svjedoci nadmoći onih koji između vjera, naročito kršćanstva i islama, prave jendeke i od zvonika i minareta prave puškarnice.

I sad je jedan istinski božiji čovjek i njegov poslanik na zemlji, vladika Justin, kojemu je očigledno takav način razmišljanja stran i nepojmljiv, došao pod udar onih kojima odgovaraju podjele, koji bi da povlače linije između "nas" i "njih" i koji funkcionišu po principu što tenzičnije, što zategnutije, što posvađanije, što gore, to bolje. On je remetilački faktor, on iskače iz zadatog obrasca širenja i održavanja omraze, jednom riječju – kvari im posao.

I sada ga treba stigmatizovati, okaljati i "strijeljati" za primjer drugima kako još nekome ne bi palo na pamet da se osmeli na milosrđe i ljudskost, da protivrječi zadatom obrascu svemoćnog vladaoca čija propaganda vrijeđa pazarske studente, podsmijeva se simbolima na njihovim zastavama, nazivajući ih "islamskim ekstremistima", "zabrađenim hamasovcima", optužujući ih da "žele da otcijepe Sandžak, a Srbiju optuže za genocid u Gazi" i izgovaraju sijaset drugih gadosti, targetirajući djecu koji su lojalni građani ove zemlje i koji na upečatljiv i iskren način pokazuju da im je do nje stalo. Djevojku ogrnutu srpskom zastavom ne vide, ona je, valjda, samo pokriće za zločinački plan i čudi me da neki stručnjak "ljubankaranovskog" profila do sada nije zaključio kako je ona ispod zastave opasana eksplozivom i samo čeka trenutak da se detonira uz uzvik "Allahu ekber".

Ako će već neko "otcijepiti Sandžak", to neće biti Enes, Almas, Selma i njihovi drugovi, već to može uraditi nakazna i šovinistička politika čija su personifikacija Vučić i njegov guru Vojislav Šešelj. I kad su protestovali u svom gradu i kad su pješačili do Niša mladi pazarci su pokazali odanost ovoj zemlji i ostale su zabilježene riječi jedne novopazarske studentice koja je, puna srca, rekla "Pokazali smo da smo dio Srbije".

Za vladiku Justina oni nisu bili ni "hamasovci" ni "ekstremisti", nego mladi ljudi u plemenitoj misiji požrtvovanja da pješke dođu u Novi Sad, namjerno putujući zaobilaznim putevima kako bi vidjeli još koji dio Srbije, iskreno se diveći njenim ljepotama. On im je otvorio vrata manastira, njegovih konaka i svoje srce i umjesto da bude slavljen i poštovan zbog svog postupka, crkveni vrh planira da ga osudi i kazni.

Hajde onda prokunite i izopštite iz Crkve i sve one divne ljude u Kraljevu, Mrčajevcima, Čačku, Kosjeriću, Divčibarama, Valjevu... i tako redom, koji novopazarske studente sačekuju raširenih ruku i sa istinskom radošću. Izopštite i sve nas koji hoćemo da živimo u slozi sa sugrađanima drugih vjera i nacija, a Srbija je blagoslovljena njima, a vi Sinod preselite u onu kuću Vojislava Šešelja u Hrtkovcima, u kojoj vašari i orgija najgori šljam. Proglasite i za svetilište onu šatorsku i režimsku sramotu u Pionirskom parku i ispred zgrade Skupštine, to jest ono što je kolega Ljubodrag Stojadinović lucidno krstio "zagađenim centrom palanke" u koju su nam pretvorili Beograd i teritorijom pogubljenog vladaoca koju je "obilježio mokraćom rulje i teškim zadahom truleži".

Hirotonišite Dragana J. Vučićevića i njegove informerske "đakone" koji mjesecima, svakodnevno i iz sata u sat šire mržnju, siju netrpeljivost i izgovaraju gnusobe od kojih se normalnom čovjeku prevrće želudac. A vladiku Justina razapnite u direktnom prenosu njihovog Kolegijuma, uz obavezno prisustvo ovdašnjeg Pilata (ne morate ni da ga zovete, sigurno ćete ga zateći, jer on tamo, maltene, svakodnevno boravi).

I samo jedno pitanje za kraj?

Da niste svi vi koji ovo zlo i naopako radite, plaćeni kao akteri i podizvođači nekog monstruoznog eksperimenta kojim se ispituje koliko daleko ludilo može da ide? Ovdje mu, izgleda, granice nema.