NEDJELJOM U POLA 2 Andrej Nikolaidis: «Kusturica? Bio bi to nemjerljiv gubitak i za filmsku i za scenu govora na sahranama»

Ove nedjelje na 10 pitanja odgovara književnik i novinar iz Ulcinja rođen u Sarajevu...

  • Društvo

  • 15. Jan. 2017  15. Jan. 2017

  • 0

Razgovarao: DINO BAJRAMOVIĆ

«Mađarska rečenica» je naziv novog romana Andreja Nikolaidisa. A, ima li boljeg povoda za razgovor sa piscem nego kada objavi novu knjigu? Nema!

Čak ni kada ovaj isti Nikoladis «nagazi» Emira Kusturicu i Milorada Dodika.

«Ne mogu o njima, majke mi, ništa više. Još samo to da je juče izbjegnuta velika tragedija. Bio bi to nemjerljiv gubitak i za filmsku i za scenu govora na sahranama», rekao nam je Andrej na početku ovog razgovora.

ČAK I DA SE OBOGATIM, OPET BIH PISAO

1. Upravo ste objavili novi roman, «Mađarska rečenica». Pretpostavljam da ima malo više rečenica?

Nema, nego je čitav roman baš jedna jedina rečenica. Znači da je malo nezgodno kad moraš nekome poslati odlomak. Meni je važno da sam napokon napisao svoju totalitarnu knjigu: jedan pisac, jedan roman, jedna rečenica.

2. U podnaslovu «Mađarske rečenice» piše: žalobna igra. Zašto je to uopšte bitno?

Možda i nije. Ali dobro zvuči. A možda i ne zvuči. U knjizi ima riječi o Walteru Benjaminu, a on je pisao nešto o žalobnoj igri. Osim toga, „Mađarska rečenica“ je žalobna igra, što, rekoh, možda nije bitno, ali je tačno. To je kao kad kupuješ keks, a na omotu stoji od čega je napravljen. Nije bitno, niko normalan to ne čita, a opet to ljudi na omot stavljaju.

3. Mislim da ste jedini pisac na svijetu koji je napisao roman o romanu koji nije napisao, «Odlaganje - Parezija». Imate li u planu napisati roman o romanu koji ste napisali?

Nisam se toga sjetio, ali sad kad ste pomenuli...

4. Ne mogu sada da brojim koliko ste romana objavili, ali kako stići Miljenka Jergovića?

Moj kum Ognjen Spahić napisao je roman od hiljadu i kusur strana. Tog će obima biti moja sabrana djela, ako poživim do sedamdesete, i budem vrlo aktivan. A da bi bilo bolje da neke od knjiga nisam objavio, bilo bi. Još bi bolje bilo da ih nisam ni napisao. Kako čovjek stara, sve manje ima potrebu da priča - barem čovjek koji se odaziva na ime Andrej Nikolaidis.

Andrej Nikolaidis (Foto: Istros Books)

5. Zašto čovjek uopšte ima potrebu da piše u podneblju gdje se generalno jako malo čita?

U mom slučaju to nema veze sa podnebljem. Potreba bi bila ista i da se čita još manje. Čak i da se obogatim, opet bih pisao. Pitanje da li je poriv za pisanjem uzvišen ili patološki svejedno je otvoreno. Jedino je sigurno da ako baš imaš potrebu da pišeš, nije zgorega ako to činiš relativno dobro. Lakše je rodbini i prijateljima, koji ti svejedno moraju reći da ti je knjiga dobra.

SARAJEVO JE VRLO INTIMNA STVAR

6. Rođeni ste i do punoljetstva živjeli u Sarajevu. Ako o toj činjenici i tom gradu možete pričati bez patetike, koliko vas je nešto tako izvjesno, što bi kazao pametan svijet, determiniralo?

Mislim da je mene presudno determiniralo to što od 1992. ne živim u Sarajevu. Mene je determinirao manjak i nemogućnost, više nego dobitak. Ne znam šta je to Sarajevo, jedino mogu govoriti šta je moje Sarajevo. Nisam puno pisao o Sarajevu zato što je to vrlo intimna stvar. Uglavnom pišem iz prvog lica, a pitanje je odveć intimno da bih o tome tako pisao.

7. Od kad ste dobili ličnu kartu, dakle, pa do danas živite u Ulcinju. Šta valja, a šta ne valja u tom gradiću na obali Jadranskog mora koji ima Veliku plažu, dugačku do Albanije?

Tu žive dobri i tolerantni ljudi koji mene trpe od 1992. Standardi su Crnoj Gori prilično niski: u drugim gradovima na primorju, kada izađeš na kafu imaš dobre šanse da stradaš u mafijaškom obračunu. Ulcinj je miran, svakako se nadam da će tako i ostati. Kao i ostatku Crne Gore: što je napravio bog, lijepo je, sve što su ljudi takli nagrdili su.

8. Kako danas diše Crna Gora: punim plućima, ima bronhitis ili je na korak do aparata?

Ne pomaže voda majko, sa korita Ivanova, ni ljekari, ni travari.

9. Šta se ovo događa u regiji - Srbija se opet svađa sa svima, u Hrvatskoj se budi ustaštvo, mada neki misle da se odavno, ne probudilo, nego razbudilo, ili Bosna opet nekom smeta?

To što se dešava se dešavalo i opet će se dešavati: ne narcizam, nego nacizam malih razlika. Male zemlje koje sanjaju svoje male lokalne imperije. Zločinački naumi koji su obustavljeni i čeklaju bolje vrijeme. Puno slabosti i tako malo vrline. Ovdje se misli krvlju, a ne mozgom. Svašta nešto, a sve ništa.

10. Treba li dan rođenja Petra II Petrovića Njegoša u Crnoj Gori biti praznik?

Državni praznik u Crnoj Gori, i svim našim zemljicama, treba biti rođendan Kanta, a na mjestu Gorskog vijenca - Kantovi pravno-politički spisi, naročito njegov odgovor na pitanje „šta je prosvjetiteljstvo“. Onda slijedi pitanje: kakve veze to ima sa nama? Odgovor: nažalost nikakve. Baš zato.

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...