Piše: Boban Batrićević (Antena M)

Ovo što gledate zadnja tri dana kroz Crnu Goru gdje se love turski državljani i uništavaju njihove radnje i imovina u atmosferi medijskoga linča prema drugosti, tako je bilo 1933. u Trećem Rajhu. Paramilitarne skupine iz tzv. pravoslavnih bratstava, huligani i huškači neodoljivo podsjećaju na smeđe košulje. A mi sjedimo i ništa ne preduzimamo.

Eto tako je bilo 1933. jer većina nije imala hrabrosti da se suprotstavi radikalizovanoj i militantnoj manjini. Pitanje je - što je naredno?

Mislite da ćete Mandića i BIA strukture koje podrivaju stabilnost Crne Gore smijeniti na izborima 2027. godine? Nećete. Mislite da ulične bande neće ovo više raditi? Hoće, itekako.

Pa što onda da se radi? Možda je bolje nastaviti s postavljanjem pitanja:

1. Gdje je crnogorska opozicija da pozove na skupove solidarnosti?
2. Gdje smo mi građanski aktivisti da pozovemo na skupove solidarnosti?
3. Gdje je Bošnjačka stranka i sve albanske partije iz vlasti da pozovu na skupove solidarnosti?

Kad ova pitanja budu suvišna, znaćemo da smo na pravom putu. Već danas smo trebali biti na ulici i pokazati da CG ima drugo lice, normalno, ljudsko i antičetničko. Jer, gospodo, nakon Turaka svi smo sljedeći.

Ako se ne povede oštra, organizovana, strateška i stalna akcija pritiska na Mandića i ostale Vučićeve lakeje, ako nas salonska opozicija ne povede u energični otpor, iskreno vam kažem, vama koji volite ovu zemlju, za takve uskoro neće biti mjesta u sopstvenoj državi.

Ako dozvolimo da nas okupira i da nama vlada četnička horda, ne zaslužujemo bolje.

Za kraj, malo turske kulture u inat. Kultna pjesma kultnog turskog benda koja govori o tami i suncu koje se pomalja.