Da se u Jugoslaviji nije smjelo loše govoriti o Titu ni unutar vlastita četiri zida, svjedoči priča o Ženi Lebl, koja je završila na Golom otoku nakon što je ispričala vic o Josipu Brozu Titu.

 

U to se vrijeme Tito slavio gotovo kao božanstvo, pjevale su mu se pjesme, a jedna od najpoznatijih, "Druže Tito, ljubičice bijela", mladu je novinarku Ženu Lebl stajala dvije i pol godine zatvora na Golom otoku, gdje je dospjela 1949., sa samo 22 godine.

O novinarki Ženi Lebl, Beograđanki jevrejskog porijekla koja je preživjela i nacistički logor i Goli otok, rijetko se pisalo u mainstream medijima. Jedan od rijetkih tekstova o njoj objavila je 2013., četiri godine nakon njene smrti, Politika, list u kojem je radila sve dok nije bila uhapšena zbog viceva o Josipu Brozu Titu koje je ispričala jednog jutra u redakciji.

 Jedan joj je kolega tada ispričao vic o tome kako je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom takmičenju cvijeća jer je imala bijelu ljubičicu tešku sto kilograma, aludirajući na pjesmu "Druže Tito, ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela". Budući da je taj vic prepričavala po redakciji, došla su dvojica udbaša jer je, kako su tvrdili, govorila protiv Tita i nije prijavila narodnog neprijatelja od kojeg je čula sporni vic. 

"Odveli su je u zatvor UDB-e Glavnjača, zatim u logor Ramski rit, pa na Zabelu, Grgur i Goli otok. U pet zatvora, gdje je boravila od aprila 1949. do oktobra 1951., tražili su od nje da se predomisli i otkrije od koga je čula vic. Naknadno je isključena iz Udruženja novinara", navodi se u tekstu o Ženi objavljenom u Politici u julu  2013., prenosi N1.

Nakon raspada Jugoslavije, Ženi Lebl objavila je knjigu "Ljubičica bijela", koja je postala bestseler u Izraelu. U njoj je opisala svoja strašna iskustva iz zatvora, a najpotresnija su ona s Golog otoka. Mnogi do tada nisu ni znali da su na Golom otoku bile zatvorene i žene.

"Samo žedni znaju cijeniti vodu. Bile smo okružene morem, a bile smo žedne do ludila. Naučile smo koliko je teško iščupati stijenu iz njezina prirodnog okruženja. Tada saznate da kamen ima žile koje kucaju i tačno ondje gdje ga treba razlomiti. Mi smo izvlačile temelje stijena koje su ondje bile stoljećima, mijenjale smo prirodu. Djevojčice su se pretvarale u starice, ispadali su im zubi, razboljele su se kad bi im stigla vijest da su ih djeca, majke i muževi napustili jer su proglašene neprijateljima naroda", svjedočila je Lebl.