Proizvodi iz bivše Jugoslavije kod mnogih i danas izazivaju nostalgiju. Kod nekih zbog domaćih fabrika i proizvodnje, kod drugih zbog kvalitete proizvoda, ali tu ne treba zanemariti ni dizajn. Jedan je korisnik u Facebook grupi Retroteka već ranije objavio fotografiju lustera iz sedamdesetih godina, koja je ubrzo izazvala niz reakcija, ali i veliku potražnju.

"Meblo Guzzini XL luster s Opal kuglom iz 70-ih godina dizajniran u stilu Space Age UFO epohe. Kao djeca gledali bi u njih i zamišljali da su leteći tanjiri", napisao je korisnik grupe uz fotografiju bijele visilice. "Ako ikada to budete prodavali….", javilo se mnogo ljudi zainteresovanih za kupovinu. Na njihovo iznenađenje, luster je zaista na prodaju i to za 150 eura. "Bezvremenski lusteri", pišu u komentarima.

Sada je i poznata influenserica Nina Skočak, koja je prava kolekcionarka vintage predmeta, ulovila jednu takvu lampu za 250 eura, iako danas koštaju i po nekoliko hiljada eura. Ove lampe posebno cijene kolekcionari jer su rijetke i autentične, a fizički se više ne proizvode. Nekada je gotovo svako domaćinstvo u Jugoslaviji imalo barem jednu, ali danas ih je pronaći prava mala umjetnička poslastica.

Jesu li proizvodi u Jugoslaviji stvarno bili kvalitetniji?

Nova Gorica u Sloveniji svojevremeno je bila poznata po fabrici namještaja Meblo, koja je imala nešto poput ekskluzivnog prava na uvoz noviteta u ondašnju Jugoslaviju. Kompanija Meblo je, između ostalog, za talijansku kompaniju Guzzini proizvodila dizajnerske svjetiljke od pleksiglasa koje su danas vrlo tražene. Šezdesetih godina prošlog stoljeća u Jugoslaviji su osnovane prve institucije koje su nastojale razvijati i promovirati dizajn u Jugoslaviji. Ljubljana je 1964. godine prvi put bila domaćin Međunarodnog bijenala industrijskog dizajna (BIO), iste je godine u Zagrebu osnovan CIO (Centar za industrijsko oblikovanje), a 1972. godine u Beogradu je osnovan Dizajn-Centar.

Pitanje o kvaliteti proizvoda u bivšoj Jugoslaviji često izaziva podijeljena mišljenja. Mnogi se sjećaju jugoslavenskih proizvoda kao vrlo kvalitetnih, dok drugi smatraju da nisu uvijek ispunjavali standarde modernih tržišta. Ipak, postoji nekoliko faktora koje možemo razmotriti kako bismo imali širu sliku o tom pitanju. Jugoslavija je imala razvijen industrijski sektor, uključujući fabrike poput “FAP”, “Zastava”, “IMT”, “TAM” i mnoge druge, koje su proizvodile automobile, traktore, alate, elektroniku i razne druge proizvode. U mnogim slučajevima, kvaliteta tih proizvoda bila je vrlo dobra za svoje vrijeme, ali nisu uvijek mogli konkurirati zapadnim konkurentima u pogledu tehnologije i inovacija.

Jugoslavija je pokušavala biti ekonomski što samostalnija, pa su proizvodi često imali nacionalni pečat, ali zbog tržišta i ekonomskih sankcija, uvoz tehnologije bio je ograničen. To je ponekad dovodilo do toga da su proizvodi bili nešto stariji ili nisu koristili najnoviju tehnologiju, ali su zato bili jednostavni i pouzdani. Na globalnom tržištu, jugoslavenski proizvodi su bili cijenjeni, ali nisu uvijek mogli konkurirati zapadnim brendovima u kvaliteti ili inovacijama.