Ljubav Branke Petrić i pokojnog glumca Bekima Fehmijua bila je jedna od najsnažnijih, međutim, postojali su periodi kada je njihova veza bila na ozbiljnom testu.

Tako je Bekim jednom prilikom Branku prevario i na njene oči, kako je sama ispričala...

– Taj momenat gostovanja našeg pozorišta u Rusiji bio je uzbudljiv za cijeli ansambl. Dvije nedjelje smo bili u tadašnjem SSSR, sedam dana u Moskvi, sedam dana u Sankt Peterburgu (tada Lenjingrad). A na turneju Bekim i ja krećemo kao momak i djevojka. Ali stalno je među nama promjenljivo, ide dobro, pa ne ide. Prođe Moskva i dođe Lenjingrad, obilazimo muzej Ermitaž, a ona koja nas vodi po njemu u razgledanje je prelijepa Ruskinja Ljudmila. Kosa joj do pola leđa, plava. I svi muškarci oko nje.

I Bekimu se ona dopadne, a i da presječe jer je naša veza ne baš čvrsta. I on krene sa Ljudmilom, a ja igram neke predstave. Strašno. Njega nema u hotelu, čekam ga, patim. Nema ga. Uto nailaze moje drugarice Rada Ðuričin i Olga Savić. Napolju je minus trideset, a one kažu: „Ajde da prošetamo da ti bude lakše.“ Tu je bio veliki park. Šetamo i vidimo u daljini vatricu. Krećemo ka njoj, tu je jedan krug i na sredini vječita vatra a jedna babuška sa metlom čisti snijeg. Čuva vječitu vatru. Razmijenimo s njom par riječi. U tom trenutku nailazi čovjek s violinom i kaže: „Djevuške, šta radite?“, i kreće u toj noći da svira. I kada sam se sjećala svega toga, pomislim, da nije bilo tako kako je bilo, možda nikada ne bih imala fantastičan doživljaj kao te noći. I uvijek sam tako gledala stvari u životu.

Bekim nije došao te noći, već tek sutradan na voz. I Ljudmila dolazi da ga isprati. Cijeli ansambl je napolju, a oni se pred svima ljube. I ja to vidim. Brzo se stigne do Moskve, a do Beograda poslije dvije noći. Njega cijeli ansambl prezire. Ljudi su na mojoj strani. Dim ide iz lokomotive i kao da je Ana Karenjina. Svi idu na ručak u vozu. Bekim sam u kupeu, niko mu ne prilazi. On kao čita knjigu. I ja dođem i kažem mu: „Zdravstvujte. Šta čitate?“ Vidim da mu je zaigrao osmijeh. Prihvata moj zagrljaj, a ansambl reaguje: „Mi smo prezreli Bekima, a Branka mu se vraća.“

Bekimova harizma bila je toliko jaka da sve ono pored njega ostaje neprimjetno. Tek su poslije ljudi rekli: „Jao, pa ti si bila tako zgodna. Pa i ti si dobra glumica.“ Tek poslije. Znate šta, ispod velikog hrasta ništa ne može da raste. Ali mene nije to doticalo. Nije mi smetalo. Radovala sam se. Nisam imala kompleks manje vrijednosti. I poslije toga se veza učvrstila. Zbližili smo se. I on je imao dilemu u vezi sa mnom. Rekao je mom tati da sam ja malo skakutava. Istovremeno, govorio je da se neće oženiti glumicom – pričala je jednom prilikom Branka Petrić za Nedeljnik, prenosi Blic.

Bekima Fehmiju domaća i svjetska publika pamti po veličanstvenim ulogama u “Skupljačima perja”, “Specijalnom vaspitanju”, “Avanturistima”. Slavni glumac izvršio je samoubistvo 2010. godine.

FOTO: OLIVER BUNIĆ/RINGIER

– Da, to je bio jako dobro izrežiran momenat odlaska. Da sve bude jasno, da se ispoštuje i estetika samog čina… To je bila vrhunska estetika odlaska. Kad se to desi, mnogi ljudi imaju potrebu da vam ispričaju za svoje slučajeve, tako sam i ja saznala za mnoge slučajeve, jedna mi je prijateljica rekla: “Moj tata je pucao sebi u lice”, to je strašna slika… A kod Bekima je bio samo jedan mali ožiljak na sljepoočnici, a lice mirno i lijepo – rekla je glumica za domaće medije i potvrdila da je njegov pepeo prosut po prizrenskoj Bistrici.

– Da. Mi smo odavno o tome pričali. Moja djeca znaju – moj pepeo će ići u more, njegov je otišao u Bistricu, a svaka rijeka se uliva u more, pa ćemo se naći.