Bosna i Hercegovina više nije zemlja slučaja — ona je zemlja sistemskog zla. Ono što je otkriveno u Tuzlanskom kantonu, gdje su maloljetnice — djeca — bile podvođene policajcima, ugostiteljima i "biznismenima", nije samo zločin pojedinac već ogledalo države koja je srušila svaku moralnu i pravnu normu, i izgradila sistem neodgovornosti, licemjerja i nasilja.

Ovdje se više ne može govoriti o „propustu“, „incidentu“ ili „aferi“. Ovo je državni zločin. Jer država, kroz svoje organe, policiju i socijalne ustanove, nije samo zakazala — ona je aktivno učestvovala u zlostavljanju djece. Policajci koji su trebali da ih štite, kupovali su ih. Oni koji su trebali prijaviti zločin, bili su njegovi organizatori. Oni koji su morali reagovati, šutjeli su.
To je suština sistema koji je BiH izgradio: država koja siluje vlastitu djecu, a zatim traži od naroda da ćuti.

Sistem koji nagrađuje nasilnike

U ovoj zemlji niko ne odgovara. Zlostavljači žena i djece postaju „ugledni građani“, direktori, poslanici, policajci. Femicid je svakodnevica, trgovina ljudima prolazi ispod radara, a institucije reagiraju tek kad snimak procuri u javnost.
Ovdje se, decenijama, gradi kultura nekažnjivosti. Svaka prijava nasilja, svaki vapaj žrtve, razbije se o zid tišine jer
policajac zna tužioca,
tužilac zna sudiju,
sudija zna političara,
političar zna sve njih, jer su zajedno pili u kafani.

To nije lanac slučajnosti — to je lanac saučesništva.

Podvođenje kao obrazac društva

Podvođenje djevojčica u Tuzlanskom kantonu nije izolovan čin. To je u stvari nastavak istog obrasca koji traje od rata:
podvođenje moći, morala i zakona interesima nasilnika.

Djevojčice su tu bile samo posljednja karika. Prije njih, država je podvodila svoje građane — ponižene radnike, obespravljene majke, obesmišljene mlade. Sistem prostitucije nije nastao juče: on je samo promijenio formu. Nekada se prodavao teritorij, danas se prodaju tijela djece.

Kultura šutnje – najveći zločin

Svi su znali.
Znali su u MUP-u. Znali su socijalni radnici. Znali su ljudi iz lokalne zajednice.
Šutjeli su.
Šutnja je postala valuta opstanka u ovoj zemlji. Ona štiti zločince i uništava žrtve.
Ovo društvo, ako uopće želi preživjeti, mora prekinuti tu šutnju. Činjenica je da su nam institucije postali bordeli, a policija svodnici, dok narod koji šuti više nije nevina žrtva — on postaje saučesnik.

Vrijeme za moralnu pobunu

Ovaj slučaj mora biti granica. Ako se i ovo zataška, ako opet sve ostane na "unutrašnjoj istrazi" i medijskom skandalu koji traje tri dana — onda Bosna i Hercegovina više ne postoji kao zajednica ljudi, nego kao teritorij na kojem vladaju zvijeri u uniformama.
Vrijeme je da se javnost pobuni — ne simbolično, nego stvarno.
Da traži hapšenje svih uključenih, od kafića do MUP-a.
Da zahtijeva ostavke ministara, smjenu rukovodstva policije, i nezavisnu istragu na državnom nivou.
I da, napokon, kaže jasno:

Ovo nije zemlja mira, nego zemlja silovanja — dokle god sistem štiti zločince, a ne djecu, piše Banjulučanin iz Švedske Edin Osmančević.