Kao što smo pisali, preminuo je francuski olimpijac Charles Coste, nekadašnji biciklist, koji je bio najstariji živući osvajač zlatnog olimpijskog odličja na svijetu. No, to nas je asociralo na najstarijeg s ovih prostora, posebnog gosta Olimpijskih igara u Atlanti 1996., Leona Štukelja, koji je bio itekako osebujna pojava, piše Dnevno.hr.

Kraljevina Jugoslavija na trima je Olimpijskim igrama osvojila osam medalja, no sve su to dobili slovenski gimnastičari, od kojih Leon Štukelj, glavni junak ove naše priče, čak šest. Na Olimpijskim igrama 1924. u Parizu, Leon Štukelj osvojio je dva zlata za Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, da bi olimpijske uspjehe nastavio u Amsterdamu 1928. – zlato i dvije bronze – kao i u Berlinu 1936., kada je došao do srebra. Cijelo stoljeće kasnije, to ga i dalje čini najuspješnijim olimpijcem bivše države svih vremena.

Leon Štukelj rođen je Novom Mestu, 12. novembra 1898. godine, a preminuo je 8. novembra 1999. godine, četiri dana prije 101. rođendana. Nastupio je na sedam velikih takmičenja i ukupno osvojio 20 medalja.

Pao u nemilost komunista: Rad za Plavu gardu

Štukelj je 1927. godine završio studij prava. Po završetku sportske karijere postao je sudija. U 90-im godinama 20. stoljeća bio je najstariji živući olimpijski pobjednik. Zbog toga bio je specijalni gost na Svečanom otvaranju Olimpijskih igara u Atlanti 1996. godine, gdje je doživio ovacije.

Ona strana njegove životne priče koja nije sportska također je obilovala zanimljivostima. Na području Slovenije za vrijeme njemačke okupacije stvorilo se Slovensko domobranstvo i građanska organizacija s militantnom frakcijom Bijela garda i Plava garda, koji su pripadali četničkom pokretu. Za Plavu gardu radio je baš proslavljeni olimpijac Leon Štukelj, koji je bio silni poštovatelj Draže Mihailovića.

Nakon rata Štukelj je završio u zatvoru, a sudski proces koji ga je dohvatio trajao je dvije godine s prekidima. Leon Štukelj, naime, bio je dio četničkog pokreta i za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je četnički simpatizer i doušnik. Pritom, imao je veze s Informativnom službom Velike Britanije, pa je zbog toga bio uvijek na margini tokom komunističkog režima.

Rehabilitiran nakon 1991. godine

Komunisti su mu uzeli svu imovinu, teško je mogao dobiti bilo kakav posao, a njegova rehabilitacija je uslijedila 1991. godine nakon što je Slovenija proglasila neovisnost. Makar je bilo mnogo onih koji su mu i dalje zamjerali svrstavanje na drugu stranu.

Velikog gimnastičara socijalistička vlast je precrtala jer je i nakon rata javno govorio da mu je srcu najbliže odlikovanje Svetog Save koje mu je na prsa prikačio kralj Aleksandar Karađorđević, zatim zbog toga što nije želio u partizane. Štukelj je neposredno po završetku Drugog svjetskog rata bio mjesec dana u zatvoru čekajući suđenje.

Na kojem je kažnjen izopćenjem iz javnog života i oduzimanjem cjelokupne imovine. To što mu je ostala glava na ramenu mogao je zahvaliti samo svojoj sportskoj slavi. Na sahrani u Mariboru bio je i tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora, Juan Antonio Samaranch.