Bosna i Hercegovina, tri decenije nakon rata, ponovo se suočava s istim pitanjem koje je odredilo njenu sudbinu 1990-ih: hoće li opstati kao jedinstvena i suverena država? Ovoga puta prijetnja ne dolazi iz rovova, već iz zemljišnih knjiga i administrativnih kancelarija. Pravnik Muharem Cero taj proces precizno naziva „gruntocidom“ – završnim činom genocida, koji ne ubija ljude, već pravo države na vlastitu teritoriju, navodi se u saopćenju Pokreta za građansku Bosnu.

Njihovo saopćenje prenosimo u cijelosti: 

Od topova do katastra

Kako je upozorio Adil Kulenović u nedavnoj sesiji Kruga 99, Bosna i Hercegovina je izložena sofisticiranom nastavku agresije drugim sredstvima.

Genocid je zaustavljen, ali nikada nije do kraja poništen. Njegovi politički ciljevi – teritorijalna podjela, etnička dominacija i slabljenje državnih institucija – nastavljaju se provoditi u mirnodopskoj formi, kroz pravne i administrativne mehanizme.
Najopasnije oružje danas nije puška, nego upis u gruntovnicu.

Ako bi se omogućilo da entitet RS trajno prisvoji državnu imovinu na svojoj teritoriji, ona bi faktički dobila atribute državnosti, čime bi bio otvoren put ka secesiji.
Zbog toga je pitanje imovine postalo ključni poslijeratni front u borbi za BiH.

Odluke koje se ne provode

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u više je presuda jasno odredio da državna imovina može pripadati isključivo državi BiH.
Entiteti nemaju pravni osnov da budu titulari te imovine.

Ipak, vlasti u RS-u otvoreno ignorišu te odluke, nastavljajući nelegalno knjiženje i raspolaganje državnim zemljištem, uz tvrdnju da se radi o entitetskom vlasništvu.

Time se, zapravo, direktno podriva ustavni poredak i suverenitet.

Popuštanje međunarodne zajednice

Zabrinjavajuće je i ponašanje međunarodnih aktera. Umjesto da odlučno brane presude Ustavnog suda, mnogi pristaju na politiku stabilokratije – očuvanja privida mira i stabilnosti po cijenu pravde i zakona.

Visoki predstavnik Christian Schmidt prečesto se prilagođava političkim ucjenama, umjesto da ih sankcioniše.
Tako se, pod izgovorom “kompromisa”, cementira nepravda, a ne gradi trajna stabilnost.

Šta trebamo svi mi učiniti da se gruntocid ne dogodi? Državna imovina nikad ne može biti stvar ” pregovora”.

Na svakom od nas leži stepen odgovornosti. Ako želimo spriječiti da Bosna i Hercegovina izgubi svoje “vlasništvo nad samom sobom”, potrebne su konkretne i hrabre mjere:
Usvojiti državni zakon o imovini – kojim će se jasno definisati da je država BiH jedini titular državne imovine.
Provoditi odluke Ustavnog suda – ne smije se tolerisati otvoreno nepoštivanje najviše sudske instance.
Aktivnija uloga međunarodne zajednice – OHR, EU i SAD moraju koristiti svoje mandate i mehanizme da zaustave nelegalne upise i procese.
Građanski i medijski pritisak – javnost mora biti informisana da se borba za imovinu nije tehničko, već državno i identitetsko pitanje.
Jedinstven nastup probosanskih snaga – političke partije koje se zalažu za cjelovitu BiH moraju djelovati zajedno, jer ovo nije partijska, nego nacionalna i civilizacijska borba.

Ne dozvoöimo da Bosna i Hercegovina izgubi kontrolu nad svojom imovinom,jer će u tom slučaju izgubiti i ono što svaka država simbolično posjeduje – rodni list i vlasnički list na vlastitu teritoriju.

Zato je gruntocid više od prijetnje – to je test našeg državnog dostojanstva.

Ostaje da se građani, institucije i međunarodni prijatelji države usaglase oko jedne, najjednostavnije istine:
genocid se ne smije završiti pečatom u gruntovnici.

“Da se gruntocid ne dogodi.”

To nije samo upozorenje – to je obaveza svih koji vjeruju u Bosnu i Hercegovinu", zaključili su.