Golemi drevni majanski kompleks, tisućljećima skriven šumom i poljima, prvi je put uočen iz zraka pomoću opreme za daljinsko očitavanje i predstavljen javnosti 2020. godine. Pet godina kasnije, arheolozi otkrivaju nove, fascinantne tajne ove monumentalne građevine.

Riječ je o umjetnoj visoravni od zemlje s pripadajućim nasipima i kanalima, izgrađenoj u jugoistočnom Meksiku prije 3050 godina. Lokalitet, nazvan Aguada Fénix, najstarije je i najveće arhitektonsko nalazište na području drevne civilizacije Maja, veće čak i od kasnijih slavnih gradova poput Tikala i Teotihuacána, iako bez njihovih prepoznatljivih kamenih piramida, piše CNN.

Prema novom istraživanju objavljenom u srijedu u časopisu Science Advances, dizajn nalazišta bio je prikaz načina na koji je tadašnja zajednica zamišljala svemir. Lokalitet sadrži križne oblike različitih veličina, a u samom središtu nalazi se jama u obliku križa ispunjena dragocjenim ritualnim artefaktima.

"To je poput modela kozmosa ili svemira. Vjerovali su da je svemir uređen prema tom križnom uzorku, što je zatim povezano s redom vremena", rekao je Takeshi Inomata, profesor antropologije na Sveučilištu u Arizoni i glavni autor studije.

Arheološko nalazište izgrađeno je na samim počecima civilizacije Maja, koja je svoj vrhunac dosegla između 400. i 900. godine nove ere. Bilo je to vrijeme velikog razvoja, gradnje hramova, cesta, kamenih piramida i razvoja složenih sustava pisma, matematike i astronomije.

"Prije ovog nalazišta nema značajne gradnje. Arheološki gledano, zaista nema ničega; nisu čak ni koristili keramiku", dodao je Inomata.

Revolucionarno otkriće iz zraka

Drevni kompleks otkriven je pomoću LiDAR-a, tehnologije daljinskog očitavanja koja može stvoriti detaljne modele bilo kojeg terena. Ova je tehnika posljednjih godina revolucionirala arheologiju, otkrivajući drevne strukture skrivene ispod guste vegetacije, posebno u Srednjoj Americi. Tim je iskopao nekoliko ključnih lokacija, proučio uzorke tla i proveo dodatna LiDAR istraživanja.

Lokalitet nije lako uočiti na tlu, iako je glavna platforma nekada bila visoka gotovo 15 metara, pojasnila je Verónica Vazquez Lopez, predavačica mezoameričke arheologije na University College London i koautorica studije.

Graditelji nisu koristili kamen, pa se njihova tvorevina lako može zamijeniti s prirodnim brdom. "Većina platforme danas se koristi za poljoprivredne aktivnosti", rekla je. "Vrlo je suptilna i ne vidi se s tla. Zato je identificirana tek pomoću LiDAR-a."

Kozmička simbolika i drevni kalendar

Središte nalazišta čini velika, uzdignuta pravokutna platforma koja je mogla primiti više od 1000 ljudi. Smještena je na raskrižju dviju dugih prometnica – jedne u smjeru sjever-jug i druge u smjeru istok-zapad – koje su se vjerojatno koristile za procesije.

U središtu platforme arheolozi su otkrili jamu u obliku križa s pristupom sa stube s platforme. Unutar nje nalazila se manja jama sa spremištem artefakata od žada, također raspoređenih u obliku križa.

"Tamo smo pronašli pigmente povezane sa specifičnim smjerovima: plavi za sjever, zeleni za istok, žuti za jug. Za zapad ne znamo, ali postoji crvena školjka pa bi mogla biti crvena", rekao je Inomata.

Os istok-zapad monumentalne strukture poravnata je sa smjerom izlaska sunca 17. listopada i 24. veljače, što Inomatu navodi na zaključak da je spomenik služio kao ritualno mjesto tijekom važnih dana majanskog kalendara.

"Interval je 130 dana. To je polovica od 260, a to je glavni ritualni kalendar mezoameričkih naroda", objasnio je. "Ti smjerovi i takav red bili su im važni i uložili su ogroman trud da to prikažu na tlu."

Zajednički napor, a ne prisila

Inomata i njegovi kolege vjeruju da su nalazište izgradili dobrovoljci, a ne prisilni radnici, što je bio slučaj kod gradnje mnogih drevnih čuda poput egipatskih piramida ili kasnijih majanskih gradova. Njihova iskapanja nisu otkrila nikakve znakove društvene hijerarhije, poput kipova istaknutih pojedinaca ili raskošnih palača.

"Ako imate kralja ili vladare, oni su u Mezoamerici često predstavljeni u skulpturi ili slikarstvu, a obično pronalazite i velike zgrade ili palače u kojima su ti moćni ljudi živjeli. Toga u Aguadi Fénix nemamo", istaknuo je Inomata.

Dodao je kako otkrivena prebivališta sugeriraju da lokalitet nije bio trajno naseljen velikim brojem ljudi, već se vjerojatno koristio kao mjesto okupljanja i štovanja tijekom sušne sezone.

Istraživači procjenjuju da je za izgradnju nalazišta bilo potrebno više od 1000 ljudi koji su radili nekoliko mjeseci svake godine tijekom više godina. Samo za kanale i jezero, koji, čini se, nisu imali praktičnu svrhu, bilo je potrebno oko 255.000 radnih dana jedne osobe, dok je za glavnu visoravan trebalo nevjerojatnih 10,8 milijuna radnih dana.

"Imamo percepciju da za velike pothvate morate imati hijerarhijsku organizaciju. Ali sada dobivamo drugačiju sliku prošlosti", rekao je Inomata. "Ljudi su činili velike stvari i tako što su se organizirali, okupljali i radili zajedno."

Znanstvena zajednica oduševljena otkrićem

Istraživanje je izazvalo veliko uzbuđenje i interes arheologa diljem svijeta, potvrdio je Stephen Houston, profesor antropologije na Sveučilištu Brown. "Ovdje je otkriće da je zajednička tema mezoameričkih društava – smještanje svijeta prema ritualnim smjerovima i bojama – jasno izložena, i to u vrlo ranoj fazi, u Aguadi Fénix", rekao je Houston.

"Ovo istraživanje dio je šireg intelektualnog pokreta u arheologiji koji pokazuje da su se velike konstrukcije mogle odvijati i u situacijama relativne jednakosti." Njegov kolega s istog sveučilišta, Andrew Scherer, profesor arheologije, rekao je da su sama veličina zemljanih radova, njihova rana starost i nedostatak izražene društvene hijerarhije učinili nalazište posebno zanimljivim.

"U Aguadu Fénix uložena je ogromna količina rada - ne samo u podizanje njenih zemljanih radova, već i u uvoz i klesanje velikog broja predmeta od zelenog kamena – a ni u jednom slučaju ne postoji jasan primjer nečega izgrađenog za slavljenje vladara ili određene skupine pojedinaca", napisao je u e-mailu.

"Ovo je vremensko razdoblje koje ostaje slabo shvaćeno u povijesti Mezoamerike i stoga su najnovija otkrića tima od iznimne važnosti za razumijevanje tog zagonetnog razdoblja."