Dragan Bursać, nagrađivani pisac i novinar iz Bosne i Hercegovine, godinama analizira političku nestabilnost u zemlji i širem regionu Balkana. Bursać ističe da piše iz ljutnje, tuge i otpora, te da mu je pisanje način da preživi i da govori ono što drugi ne smiju:

"Ako ostaneš nijem, postaješ saučesnik. Pisanje istine u ovoj zemlji nije posao, već moralni imperativ.“

Bursać je kritičan prema političkoj eliti RS i cijele BiH, a zbog svojih stavova često prima prijetnje, uključujući i prijetnje smrću. Ipak, kako kaže, strah ne zaustavlja njegovu misiju: „Strah je ljudski, ali istina mora biti rečena", piše portal Balcanicaucaso.

Govoreći o presudi protiv Milorada Dodika u Sudu BiH, Bursać smatra da ona simbolično pokazuje da zakon u zemlji često ne funkcioniše: „Dodik je izašao iz suda kao slobodan čovjek. To nije kraj, već potvrda metastaze bolesnog sistema. Pravda je simbolična, ali stvarne posljedice ne postoje.“

Osvrćući se na nedavnu odluku SAD-a o ukidanju sankcija Dodiku, Bursać kaže da je riječ o kombinaciji geopolitike, greške i poruke:

„Balkanci su postali efekt kolateral američke politike. Ukidanje sankcija slično je majčinom upozorenju djetetu: ‘Budi dobar’. Ali dijete je sociopata.“

Bursać naglašava da je Dodik majstor političke preživljavanja: „On je jedini političar u Evropi koji može istog dana piti whisky s ruskim ambasadorom i nazdraviti američkom diplomati. To nije vještina, već izraz moralne praznine i licemjerja.“

Kritikuje i revizionizam u vezi Srebrenice i Dodikovu retoriku: „Dodik koristi strah, uvrede i prijetnje da bi kontrolisao ljude. Normalizacija secesionizma u RS-u postala je legitimna tema u politici. To je opasna strategija koja dugoročno podriva državu.“

O ulozi Rusije i Srbije, Bursać kaže da je Dodik „instrument Moskve“ i „simbolički pagliaccio Putina“, dok Vučić i Dodik jačaju projekt ‘velike Srbije’. „Dodik je mali kralj unutar RS-a, Vučić fiktivno vodi stabilnost, ali obojica koriste nacionalizam za kontrolu društava.“

Na pitanje o stanju u RS-u, Bursać odgovara da građani osjećaju zamor i nemoć: „Sistem se održava strahom, siromaštvom i medijskom lobotomijom. Ljudi ne vide alternativu, a mladi odlaze. To nije mir, to je kapitulacija života.“

Bursać zaključuje upozorenjem: „Bosna i Hercegovina ne propada zbog Dodika, već zbog onih koji se navikavaju na pad. Zemlja umire kada se ljudi naviknu na propast. A mi, bojim se, već jesmo.“