Evropska unija traži da Bosna i Hercegovina imenuje glavnog pregovarača i tim za pregovore, kako bi državni organi mogli "govoriti jednim glasom" u procesu pristupanja.

Bez imenovanog pregovarača BiH ne može formalno započeti pregovore s EU, odnosno ne može se uspostaviti pregovarački okvir. Uspjeh pregovaračkog procesa neke države u velikoj mjeri zavisi od kompetencija i kredibiliteta glavnog pregovarača. A upravo tu se postavlja pitanje: Kome pripada pravo da govori "jednim glasom" u ime Bosne i Hercegovine?

Pregovori Hrvatske bili su najduži i najdetaljniji proces pristupanja do tada, jer je EU nakon iskustava s ranijim proširenjima (2004. i 2007.) uvela strožije kriterije, posebno u oblastima pravosuđa, borbe protiv korupcije, vladavine prava i reforme javne uprave. Bosna i Hercegovina je zahtjev za članstvo u EU podnijela 2016. godine, a status kandidata dobila tek 2022. Od zahtjeva do danas prošlo je gotovo devet godina - bez početka pregovora, piše Prof. dr. Hazim Bašić, član Predsjedništva Kruga 99 za novinsku agenciju Patria.

Za poređenje: Sjeverna Makedonija je na početak pregovora čekala 17 godina (zbog sporova s Grčkom, a potom i s Bugarskom), dok pregovori Crne Gore traju već 13 godina.

Ključne kompetencije glavnog pregovarača

Osoba koja će preuzeti tu funkciju mora imati sistemsko razumijevanje evropskih integracija, poznavanje institucija EU, njihovih nadležnosti i procesa donošenja odluka. Mora razumjeti kako se reforme u jednom sektoru odražavaju na druge - npr. kako vladavina prava utiče na ekonomske politike. Neophodno je poznavanje pravne stečevine EU, evropskog prava, javne uprave i ekonomskih politika.

Pored stručnosti, potreban je i visok nivo diplomatskih i pregovaračkih vještina, iskustvo u internacionalnim pregovorima, te sposobnost komunikacije s različitim interesnim grupama. Ključno je i umijeće balansiranja između zahtjeva EU i domaćih političkih realnosti - vještina kompromisa bez gubitka suvereniteta i kredibiliteta države.

U idealnom slučaju, pregovarač bi trebao biti politički neutralna ličnost, s ugledom u zemlji i inostranstvu. Mora biti iznad stranačkih podjela, biran po stručnim, a ne po političkim kriterijima, i imati povjerenje vlasti, opozicije i civilnog društva. Kako pregovarački proces obično traje godinama, ta osoba mora biti i nosilac kontinuiteta, uprkos političkim promjenama. Budući da koordinira cijeli pregovarački tim (koji obično ima više eksperata po poglavljima), treba da ima izražene liderske i organizacione sposobnosti.

Od njega se očekuje jasna komunikacija prema domaćoj javnosti, sposobnost da objasni koristi, troškove i obaveze procesa, te da izgradi povjerenje s institucijama EU i stalnim predstavnicima država članica. Integritet i otpornost na političke i lobističke uticaje se podrazumijevaju. Pregovarač mora da brani interese države, ali bez populizma - često i donošenjem nepopularnih, ali nužnih odluka u interesu reformi.

U Bosni i Hercegovini postoje osobe koje u većoj mjeri mogu zadovoljiti postavljene kriterijume, međutim, mehanizmi donošenja odluka i stvarno opredjeljenje za EU integracije ne ulivaju optimizam da će izbor biti adekvatan, ako ga i bude.

Kome pripada ovlaštenje za imenovanje?

U BiH su trenutno u toku pregovori o pregovaraču. Političke elite vode rasprave o tome ko će sjesti za sto u ime države. Evropski standardi traže stručnost, domaća politika traži balans po etničkom ključu.

Jedan dio političkih aktera smatra da imenovanje treba da uradi Vijeće ministara BiH, drugi zastupaju stav da je to nadležnost Predsjedništva BiH, jer je prema Ustavu BiH kolektivni šef države zadužen za inostrane poslove.

Konačno, jedna grupa parlamentaraca zagovara da potvrđivanje mora proći kroz Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Prisutni su i argumenti da je potrebno donošenje zakona o glavnom pregovaraču, kako bi se za ovo imenovanje uspostavio novi pravni temelj.

Etnički i politički balans zagovaraju iz entiteta Rs, uz zahtjev da glavni pregovarač bude neko iz Rs-a, odnosno da se osigura zastupljenost svakog od tri konstituentna naroda. Bivši predsjednik SNSD-a, stranke koja je trenutno u vlasti, u više navrata je izjavio da je protiv EU integracija.

S druge strane, odanost HDZ-a BiH evropskim integracijama je upitna, budući da poziva na "federalizam i jednakopravnost etničkih grupa" što vodi blokadi evropskih integracija i onemogućavanju građanske jednakosti. Kakav glavni pregovarač bi mogao odgovarati strankama s ovakvim političkim vizijama, nije teško pretpostaviti.

Stranačka kontrola vs. tehnička funkcija

Dio političkih aktera upozorava da pregovarač ne smije biti isključivo politički imenovan kroz stranačke kvote, već mora imati stručne kompetencije i biti prihvatljiv svim stranama - kako bi EU imala povjerenje u osobu koja vodi proces. Postoji realna bojazan da imenovanje bude "politička nagodba" između stranaka, što bi oslabilo legitimitet pregovaračkog okvira.

Blokade oko imenovanja dodatno naglašavaju duboke političke podjele unutar BiH. EU vidi ovakvo odugovlačenje kao znak da BiH nije spremna djelovati jedinstveno i s konzistentnom državnom politikom, što je osnovni uslov uspješne integracije.

Bosna i Hercegovina je dobila kandidatski status, ali ne i volju da odluči ko će taj status pretvoriti u pregovore. Imenovanje glavnog pregovarača nije tehničko pitanje, već političko ogledalo stvarnog odnosa bh. vlasti prema Evropskoj uniji. One politike koje se plaše jedinstvenog pregovarača, u suštini se plaše jedinstvene države.