Trideset godina nakon što je Stari most u Mostaru bio sravnjen sa zemljom, Eldin Palata, tada dvadesetogodišnji vojnik Armije RBiH, prisjeća se trenutaka kada je odlučio vratiti se kući po kameru kako bi zabilježio taj prizor.

"Došao sam na ovo mjesto i počeo snimati kako izgleda Stari most. Granate su prelazile pored mene, ali u tom trenutku, dal je adrenalin, ne znam ni ja, jednostavno ne razmišljate", rekao je Eldin

9. novembra 1993. godine, dok se pokušavao sigurno kretati kroz Mostar, Eldin je zatekao most u katastrofalnom stanju, pogođen bezbroj puta granatama.

"Stari most je 8. novembra bio granatiran i stvarno je bio u očajnom stanju. Toliko puta pogođen da ne znam kako se održao na nitima. Otišao sam kući da provjerim bateriju i vratio se snimati, mislio sam da će se srušiti prvom kišom."

Dok je snimao posljednje trenutke mosta, Eldin je vidio kako granate pogađaju konstrukciju. "I onda je došao taj zadnji hitac, koji je pogodio lijevu donju stranu. I onda velika mrlja, ja kažem isto krv da je bila u Neretvi, to se i na snimku može vidjeti. I s bojišta tog istog brda Hum počela je pucnjava, slavili su. To mi nikad neće biti jasno zašto", otkriva Eldin.

Na pitanje kako se osjećao kada je most počeo padati, odgovara: "Jednostavno imate osjećaj da je sve neki san. Jeza je kroz mene prošla. Taj starac koji je tu preko 400 godina stajao, ubijen je. Ljudi su počeli psovati, ja sam samo sklopio kameru i otišao."

Eldin ističe da je njegov cilj bio da svijet vidi šta se desilo:

"Cilj je bio samo da svi znaju šta se desilo. To je najvažnije, ako si nešto snimio, ako nećeš nikome pokazati, kakve koristi? Meni je u svakom trenutku bio cilj da to obiđe svijet. Da ljudi vide šta se desilo. I evo me, tolike godine opet poslije, oko 30 godina ja mislim sad već blizu, da radim taj posao."

Danas, dok stoji na obnovljenom Starom mostu, kaže: "Ne mogu reći da mi je teže nego drugom Mostarcu. Most je obilježio mnoge živote. Svakom Mostarcu je teško, ne bih se izdvajao.“

Reportaža o njegovom iskustvu podsjeća na hrabrost i posvećenost pojedinaca koji su u najtežim trenucima zabilježili događaje koji nikada ne smiju biti zaboravljeni.