Džemati u dijaspori nalaze se na prekretnici. Model koji je funkcionisao za prvu generaciju naših sunarodnjaka neće nužno funkcionisati za treću i četvrtu generaciju.

Koliko istražujemo izazove naših imama, džemata i džematlija i da li unaprijed paternalistički zauzimamo poziciju kako znamo šta džematima treba i kako trebaju djelovati? U anketi sa 70 imama koji djeluju na područje Zapadne Europe, istraženo je koji su to ključni izazovi sa kojima se imami i džematlije susreću.

Kako se navodi u statistici, glavni izazov je otuđenost mladih od džemata Islamske zajednice. Česti su i nesporazumi i podjele među džematlijama zbog neslaganja o načinu vođenja džemata.

Osim ova dva, izazov predstavljaju i prevelika očekivanja džematlija u odnosu na raspoložive resurse džemata, nedovoljna infrastruktura (prostor, centar, džamija), te podjednako finansijska održivost kao što je članarina i ostali prilivi sredstava.

U anketi su se našle i političke i društvene okolnosti, te nesporazumi džematlija zbog različitih akaidskih i mezhepskih tumačenja. Prema procjeni o tome koliko muslimana aktivno učestvuje u radu džemata od ukupnog broja muslimana porijeklom iz BiH i domovinskih zemalja (Slovenija, Hrvatska Srbija), a koji žive na području džemata, navodi se da 37,1 posto učestvuje oko 25 posto muslimana. Više od 75 posto aktivnih muslimana, zabilježeno je u neznatnom statističkom uzorku. Između 26 i 50 posto muslimana učestvuje u 35, 7 posto aktivnosti, dok 51 do 75 posto muslimana učestvuje tek 14 posto u aktivnostima.

Ispitanici su također odgovorili da li su ranije učestvovali u sličnim anketama o izazovima bošnjačkih džemata u inozemstvu, a oko 78 posto njih odgovorilo je da jeste.