Pojedini mediji i dalje ne odustaju od podgrijavanja međunacionalnih tenzija. Najnoviji primjer takvog, u najmanju ruku, neodgovornog novinarstva dolazi iz Večernjeg lista, koji je redovno airsoft druženje u Bugojnu opisao kao “okupaciju grada od strane naoružanih muškaraca u vojnim odorama”.

Šta se zaista dogodilo?

Istina je jednostavna i lako provjerljiva: Klub Oštrac Bugojno organizovao je sportsko airsoft druženje i trening pod nazivom “Tajna Titove vile”, na kojem je učestvovalo više od 100 zaljubljenika u airsoft iz različitih dijelova BiH.

Tokom dana, učesnici su učestvovali u taktičkim scenarijima, vježbama preciznosti i timskim zadacima – sve u okviru registriranog sportskog događaja, bez ikakvih političkih, ideoloških ili vjerskih poruka.

Okupljanje je, kako navode učesnici i organizatori, proteklo u izuzetno sportskom i prijateljskom duhu, s ciljem promocije airsoft sporta i saradnje među klubovima.

Kako je sport postao “prijetnja”

Uprkos dostupnim informacijama, Večernji list je događaj pretvorio u dramatičnu priču o “bradatim naoružanim muškarcima” i “scenama koje lede krv u žilama”. Tekst obiluje ratnim metaforama, insinuacijama o mudžahedinima, religijskim motivima i strahovima iz 90-ih, što je očigledan pokušaj izazivanja panike i podjela među građanima.

Takav način izvještavanja nije samo neprofesionalan, nego i opasan – jer koristi sportsku manifestaciju da bi potpalio međunacionalne tenzije i podsjetio javnost na najteže ratne traume.

U tekstu se čak sugeriše da su “Bošnjaci u Srednjoj Bosni” nešto što treba nadzirati, čime se čitava zajednica nepravedno stigmatizira.

Posebno apsurdno je i to što se u tekstu Večernjeg lista problematizuje prikazivanje palestinske zastave, iako je upravo taj simbol viđen na brojnim svjetskim sportskim takmičenjima, uključujući utakmice Lige prvaka, Olimpijske igre i međunarodne turnire, gdje se koristi kao izraz solidarnosti, a ne prijetnje.

Ostaje pitanje – kome smeta sport, druženje i zajedništvo, i zašto se umjesto objektivnog novinarstva promoviše retorika straha?