Piše: MARIO ILIČIĆ

Već duže vrijeme u javnom diskursu moguće je čuti i pročitati različite informacije u vezi s pregovorima o pristupanju Bosne i Hercegovine Europskoj uniji i imenovanju Glavnog pregovarača.

Pisali smo o tome kako ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković namjereva blokirati prijedlog Borjane Krišto, predsjedateljice Vijeća ministara BiH, o imenovanju Ane Trišić Babić za glavnu pregovaračicu BiH s Europskom unijom, kazavši da nema podrške za kadrove SNSD-a ili bliske SNSD-u za bilo koju poziciju.

Detaljno o svemu možete pročitati OVDJE!

Nakon svega, uslijedila su uobičajena politička prepucavanja na relaciji Banja Luka – Sarajevo – Mostar, no jedan od glavnih uvjeta za početak pregovora s Europskom unijiom, imenovanje glavnog pregovarača, još uvijek nije ispunjen.

Naime, najveći broj izjava na ovu temu ukazuje da se radi o neshvatljivom nepoznavanju Ustava BiH i relevantnih propisa ili ciljanom nastojanju da se dalje potkopa pravni sistem države na način da političke elite odlučuju o svemu po sopstvenom nahođenju i interesima a ne po ustavu i zakonu.

BiH, kao i druge države koje su prošle ovaj proces, u pregovorima o pridruživanju Uniji pregovara o planovima usklađivanja svog pravnog sistema sa pravnim naslijeđem EU tj. kompletnim zakonodavstvom Unije. To zahtijeva izradu plana usklađivanja zakonodavstva BiH s propisima EU, dosljedno i blagovremeno provođenje potrebnih reformi kao i angažman najkvalitetnijih kadrova iz institucija BiH koji razumiju zahtjeve i standarde EU i znaju kvalitetno predstaviti ostvarene rezultate.

U BiH POLITIKA ISPRED STRUKE

Ono što je najvažnije u cijelom procesu je osigurati da se dogovor i planirani raspored zakonodavnih i institucionalnih reformi provodi efikasno i to sve uspješno prezentira – uraditi sve što je obaveza BiH, a tek onda političkim kanalima lobirati za brži ulazak na osnovu zasluga.

Iskustva drugih zemalja koje su uspješno prošle proces pristupanja Uniji pokazuju da ovu funkciju treba obnašati nestranačka i stručna osoba, koja dobro poznaje metode rada sa EU institucijama, domaći pravni okvir, pravno naslijeđe EU i tehnike pregovaranja, te je sposobna voditi ovaj tehnički vrlo kompleksan i politički osjetljiv proces.

Proces pristupanja EU podrazumijeva značajne reforme u gotovo svakom segmentu društva zbog čega treba biti vođen transparentno, uključiti najširu javnost, nevladin sektor, privredu, sindikate i druge aktere a sve kako bi se osiguralo da su reforme kvalitetno provedene i prihvaćene. Ovo potvrđuje važnost izbora osobe koja će imati najširu moguću podršku, primarno među akterima političke scene u BiH (vlasti i opozicije) koji u svom djelokrugu rada trebaju podržati djelovanje Glavnog pregovarača.

Bio je ovo povod za razgovor s Josipom Brkićem, zamjenikom ministra vanjsih poslova Bosne i Hercegovine. 

Josip Brkić, na početku razgovora, upozorava da kada govorimo o Zakonu o sklapanju i izvršenju međunarodnog ugovora, kako taj mehanizam u ovom slučaju uopće nije pokrenut.

- Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, koji je, a to ste u jednom djelu teksta dobro rekli, pravni okvir koji nama daje šansu za imenovanje Glavnog pragovarača kao tehničkog lica koji će u određenoj fazi tog sporazuma, ispuniti u ime Bosne i Hercegovine.

Dakle, Bosna i Hercegovina treba pragovarača Bosne i Hercegovine, a ne Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine.

Ne jednog doma Parlamentarne skupštine. Ovo što su kolege zastupnici u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine iz redova Trojke pokrenuli je prebacivanje političke krize u sferu gdje ona apsolutno nema mjesta, a to je sfera ubrzanog europskog puta. Ja razumijem šta je motiv, politički, godinu dana pred izbore da se i pitanje imenovanja glavnog pragovarača problematizira.

Ali time gubi Bosna i Hercegovina i time gube institucije Bosne i Hercegovine.

Zašto?

-Ni jedna država kandidat u svojoj proceduri imenovanja nije prepoznala ulogu parlamenta u kontekstu predlagatelja. Pogledajte koga su i kako imenovali sve zemlje kandidati.

Tu je uvijek bila ključna vlada. U kontekstu principa koje ta osoba mora ispunjavati, prijedlog Trojke je apsolutno isključio bilo koga tko bi mogao biti i inkluzivan i tko bi mogao imati taj princip subsidijarnosti. To ste u svom tekstu pojasnali da to treba biti osoba koja mora moći razgovarati sa svima, pozicijom i opozicijom. Mora moći razgovarati s državom, s vladama entiteta u Banja Luci i u Sarajevu, sa županijskim vladama u Goraždu, Širokom Brijegu, Bihaću, Tuzli... Integrira se cjelokupno društvo, sukladno svojim ustavnim ovlastima, naravno. Ta osoba pregovara o načinu kako ćemo mi interpolirati pravnu stečevinu Europske unije.

Neće pregovarati s komisijom u kontekstu da oni promijene pravnu ustečevinu radi nas, ne. Nego jednostavno o načinu kako i u kojem vremenskom roku ćemo mi interpolirati pravnu stečevinu, sukladno našoj ustavnoj arhitekturi.

To je bila poruka na kraju, da zapravo mi tu ne pregovaramo, nego usvajamo ono što je pravna stečevina Europske unije...

-Tu se pregovara o načinu kako će ta pravna stečevina biti usvajana. Pa imate vremenske rokove, pa imate odgode, pa imate privremene primjene, pa imate rokove. Dakle, sve ono što je svaka zemlja, kandidat, dok je pregovarala za sebe, pregovarala na različit način.

Ali nema pregovaranja o promjeni temeljnih sporazuma, zato što je nama nešto komplicirano ili teško. Treći princip koji kolege iz Zastupničkog doma apsolutno diraju je, ta trodioba vlasti, i ulaze direktno u ingerencije Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. I ne razumijem, još uvijek ne govorimo o imenima, nego govorimo o Uredu pregovaratelja.

Zašto su na takav način protiv nove institucije na razine Bosne i Hercegovine, koje bi formiralo Vijeće ministara?

Četvrta stvar, imate sličnu ili istu situaciju, gdje je na primeru o Sporazumu o sukcesiji. Isključivo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine imenovalo predstavnike po svojim aneksima da sa drugim državama, sukcesorima, razgovaraju i dogovaraju podjelu ne samo imovine, nego svega ostalog što je bilo predmet bivše Jugoslavije. Tako da imamo pozitivnu praksu.

To je odgovor onima koji kažu da nemamo zakona. Ako nemamo zakona, postoji pozitivna praksa.

U svim mojim kontaktima i razgovorima sa relevantnim europskim dužnostnicima i institucijama, svi su rekli da Vijeće ministara ima ključnu ulogu. Kad kažem relevantnim, ja mogu razumjeti da neko od kolega govori sa svojim kolegama iz parlamenta, sa kolegama iz Vijeća regija, Europske unije, ali relevantne institucije za proširenje kažu da je u procesu uspostave ureda i imenovanja glavnog pregovorača i njegovih zamjenika ključna uloga Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.

Mislite li da zbilja imamo sposobne kadrove, ljude i izvan politike, koji bi mogli započeti ključne pregovore?

-Dakle, Bosna i Hercegovina je prije 25 godina formirala Ministarstvo za europske integracije, koje je kasnije Izmjenama zakona došlo u poziciju direkcije koja je u direktnoj nadležnosti predsjedateljice Vijeća ministara ili predsjedatelja.

Dakle, osoba koja je na čelu Vijeća ministara je najodgovornija za europske integracije Bosne i Hercegovine. Kroz tu direkciju, u protekle dvije decenije, prošle je Srba, Hrvata, Bošnjaka i svi onih koji se tako ne deklariraju, jako mnogo, koji su osposobljeni da bi mogli sudjelovati.

To ste tamo jako dobro zapazili, u vrlo zahtjevnom i tehnički napornom pregovaranju, jedino što niste dodali sa najorganiziranijom birokracijom na zemajskoj kugli. To je Europska komisija.

Dakle, poanta toga je da tko god bude Glavni pregovarač i njegov tim po klasterima i po eventualno pregovaračkim poglavljima, mora uključiti cijelo društvo.

Hrvatski model koji kaže - akademija, sveučilišta, sindikati, poslodavci, vladine institucije.

A kad kažem vladine, mislim na one koji imaju ustavnu nadležnost za poljoprivredu, za zaštitu okoliša, koje se kod nas u BiH nalaze na raznim razinama. Inkluzija je ključna riječ. A Glavni pregovarač mora biti osoba koja će ujediniti i objediniti ne samo poziciju i opoziciju, nego sve ove razine vlasti.

Put na koji je pošao Zastupnički dom da imenuje samo svog predlagača zarad političke sfere, predizborne kampanje za izbore koje imamo za godinu dana je apsolutno kriv, pogrešan i štetan za BiH.