Bogati Evropljani dolaze tokom opsade u Sarajevo i iz zabave i zadovoljstva iz snajperskih pušaka ubijaju civile – to je ovih dana jedna od glavnih tema mnogih svjetskih medija.

Priču koja nije nova reaktualiziralo je italijansko tužilaštvo u Milanu, otvorivši istragu protiv nekoliko nepoznatih italijanskih državljana koji su plaćali velike svote novca srpskoj strani i vojnicima kako bi pucali na civile u opkoljenom gradu.

Tema nije nova. O njoj je Miran Župančić snimio film Sarajevo Safari, a o turistima-snajperistima u dokumentarističkom romanu Harisa Imamovića, Vedran i vatrogasci, govori i John Jordan, živopisni američki vatrogasac koji je radio u Sarajevu tokom rata.

Imamović je u roman uvrstio i dijelove svjedočenja Johna Jordana pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Hagu, piše portal Odgovor.ba.

Jordan u Sarajevo dolazi, potaknut medijskim izvještavanjem tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, da pomogne kolegama, sarajevskim vatrogascima da mogu obavljati posao i za vrijeme opsade Sarajeva. Pri obavljanju tog posla Jordan je i ranjen 1994. godine.

Jordana su 21. i 22. februara 2007., u procesu protiv Dragomira Miloševića, unakrsno odbrana i tužilaštvo, i tada je govorio baš o burgermeisterima, bogatim ljudima koji su dolazili u Sarajevo da se zabave ubijanjem civila.

Advokat osuđenog ratnog zločinca, generala VRS-a Dragomira Miloševića bila je advokatica Branislava Isailović.

U nastavku transkript ispitivanja Jordana, kako je i uklopljen u Imamovićev roman, piše portal Odgovor.ba.

Vidio sam kako ih vodaju po snajperskim položajima

ISAILOVIĆ: U izjavi govorite o strijelcima turistima. Kažete i da su neki "burgermeisteri" plaćali kako bi došli u Sarajevo pucati sa srpske strane po gradu. Možete li nam reći odakle ste tada dobili ovu informaciju?

JORDAN: Vidio sam više puta lica koja mi nisu sličila lokalnom stanovništvu, po odjeći i oružju koje su nosili, po načinu na koji su se vladali, krećući se uz lokalce. Vidio sam to u Sarajevu mnogo puta. Neki od mojih ljudi su to primijetili i u Mostaru.

Pojam burgermeister je žargonski pojam i veže se uz činjenicu da je Hrvatska bila saveznik i prijatelj Njemačke, a upravo su tu stizali ti turisti odasvuda. Bilo je teško nagovoriti nekog da kao turist dođe i puca iz grada prema brdima, tako da su pucali sa brda prema gradu.

ISAILOVIĆ: Razumjela sam da ste vizuelno utvrdili distinkciju između lokalaca i stranaca. To je ono što mogu zaključiti na osnovu Vaše izjave, je li tako? Jeste li zaista utvrdili ovu distinkciju?

JORDAN: Možete pretpostaviti na osnovu moje izjave da sam istrenirani osmatrač i da mogu reći kada neko, ko očigledno nije srođen s prostorom u kojem se kreće, biva naokolo vođen, doslovno za ruku, a vode ga ljudi koji vrlo dobro poznaju okruženje. Iz toga je i proistekao pojam "strijelac turist". Ti likovi jednostavno nisu bili iz kraja niti su nosili oružje koje je bilo uobičajeno za taj kraj

ISAILOVIĆ: Tačno tako. Jeste li vidjeli nekog od njih da puca?

JORDAN: Vidio sam… Nisam vidio nikada da ispaljuju metak. Vidio sam samo kako ih vode po dobro poznatim snajperskim položajima. Nisam nikad vidio nekog od njih da puca. Ali, opet, bilo je očigledno o čemu se tu radi: nekoga sa strane su po snajperskim položajima vodali domaći ljudi, način odijevanja i činjenica da su nosili oružje sa sobom navela me povjerujem da je riječ o "strijelcima turistima". To je izraz na koji sam prvi put naišao u Bejrutu, gdje smo vidjeli isto to na liniji

Kao da su krenuli loviti medvjede u Schwarzwaldu

ISAILOVIĆ: Kako su ti strijelci turisti bili odjeveni?

JORDAN: Nosili su neku kombinaciju civilne i vojne odjeće, ali uglavnom smo ih prepoznavali po oružju. Svako može otići u prodavnicu oružja i opremiti se tako da izgleda kao pripadnik neke vojske. Ali lokalci su ovdje nosili određenu vrstu pušaka, i kad bi se pojavio tip s takvom puškom kao da je krenuo u Schwarzwald loviti medvjede, a ne u ulične borbe na Balkanu, onda znate o čemu je riječ. Kad vidite kako ga vode, odmah znate da je riječ o novajliji, koji hoda kao po kršu. Znate, kako kažu, ako hoda kao patka i priča kao patka, onda je patka.

ISAILOVIĆ: Još samo jedno pitanje. Gdje ste vidjeli ove ljude kako hodaju naokolo s puškama? U kojem dijelu grada?

JORDAN: Nekoliko puta vidio sam likove koji se uklapaju u navedeni opis kad sam išao u posjete srpskim vatrogascima na Grbavicu, kao i u nekoliko drugih prilika. Vidio sam ih na različitim područjima pod kontrolom VRS-a, gledajući sa više osmatračkih pozicija, odakle sam nadzirao rad svojih vatrogasaca.

Također John Jordan je poznat i po svom svjedočenju u Haškom tribunalu na predmetu „Ratko Mladić“ 2012. godine. Pitanje koje mu je postavila advokatica osuđenog ratnog zločinca je bilo i o biranju žrtava od strane snajperista. Tu Jordan daje dublju kulturološku analizu stanovištva Sarajeva.

ISAILOVIĆ: Među ostalim, u svojoj izjavi kazali ste da bi snajperist, ugledavši porodicu, uvijek pucao u njenog najmlađeg člana. U grupi djevojčica, činilo Vam se kao da uvijek puca u najljepšu. Moje pitanje za Vas je - kakvim su se to kriterijima vodili strijelci? Zašto su birali najljepše djevojčice?

JORDAN: Bog zna, gospođo. Kad je u pitanju ubijanje djece, imali smo velik broj slučajeva kada je od cijele porodice ubijen samo jedan član, a primjećivali smo da je to često bio ujedno i najmlađi član. Ono što učite na obuci za snajperiste jeste da ubijanje nije nužan niti jedini ishod akcije: uništenje je krajnji rezultat. Kad ubijete čovjeka, gotovo je. Kad ga ranite, četvorica ga moraju nositi. Kad ciljate civile, posebno porodice koje možda i nisu bile muslimanske, pogodite li dijete - time ste odmah osakatili cijelu porodicu.

Kad ovako ciljate civile, u muslimanskim kao i drugim porodicama ubijanje djeteta je imalo razdrobljujući efekt na cijelu porodicu. U tradicionalnim muslimanskim porodicama, kakvih je bilo u Sarajevu, kad bi niotkud došao neki metak i ubio vam sina, to bi imalo razarajuće posljedice po porodicu. Čovjek bi. Jedna od najgorih uvreda u Sarajevu je kad vam kažu da "niste čovjek". Kad vam neko ubije dijete - čak i kad to uradi sa distance od 800 metara - a vi niste zaštitili svoju porodicu, vi onda niste čovjek. Dovoljan je jedan jedini pucanj da uništi porodicu. Svi su njime pogođeni.

Samo svjedočenje govori da je Jordan odlično poznavao tradiciju i kulturu Sarajlija ali nažalost to su poznavali i neprijatelji, koji su pored svakodnevnog ubijanja Sarajeva sa sigurnošću savjetovali „strijelac turiste“ da udare tamo gdje najviše boli, piše portal Odgovor.ba.